Proleteri svih zemalja, radnici, 1. maj... Čuvena "Internacionala". Poslušajte kako su je pjevali i još pjevaju radnici širom svijeta, na skupovima i protestima na kojima traže svoja osnovna prava, koja su i danas milionima uskraćena. "Internacionala" je decenijama jedan od simbola radničke borbe, a tradicionalno se pjeva s desnom šakom stisnutom uz sljepoočnicu.

Nismo brojali koliko je tačno jezika u ovom videu, ali broj izvođača je svakako impresivan. Možda ćete se naježiti kad čujete impresivne ruske "baćuške" ili kad čujete pjevanje na, kako je napisano, bosanskom, hrvatskom, srpskom i crnogorskom jeziku. Možda bolji umjetnički dojam ostavlja recitovanje na esperantu ili vam bolje zvuči na hebrejskom...

Originalne riječi je na francuskom napisao Eugène Pottier 1870. godine, dok je muziku komponovao Pierre Degeyter 18 godina kasnije. Na prostorima bivše Jugoslavije, tekst je imao nekoliko verzija, a ovo je jedna od njih:

Ustajte, vi zemaljsko roblje,
Svi sužnji koje mori glad!
Nepravdi razum sad se sveti,
Tutnji već i selo i grad.
Nek tiranstvo sruši naša snaga,
Bezbrojno roblje, sad ustaj!
Nek svijetu starom nema traga,
Svoj bijedi sutra bit će kraj!

Pobjede dan se javlja
Naš se združen kreće hod!
Internacionala
Nek bude ljudski rod.

Od silnih nama nema dara,
Krvnici su nam car i bog!
Ko trudom sve na svijetu stvara,
Sam neka zgazi vraga svog.
Da nas zlotvor taj više ne davi,
I mis'o da ne guši mrak,
Raspir'mo oganj u čas pravi,
I naš nek kuje čekić jak!

Naš zakon vlasnika sad tišti,
U ruci silnih krvav mač,
Pod njime sirotinja pišti,
On joj stvara bijedu i plač.
Svi mi bjesmo sve dosad bespravni,
Jednakost nek je sad za nas,
U pravu postanimo ravni,
I sebi sami dajmo vlast.

U bijesu svome sam je ružan
Taj kralja novca gnusni soj.
A svima dužan i predužan,
Pljačka nam on trud i znoj.
Što naš rad nam stvori i osnaži,
Otmicom tuđ je zalogaj!
Al' narod sada od njeg' traži
Da vrati krvav zajam taj!

Nas varkom lagali su silni,
Nek mir je nama, njima boj!
A vojska, saveznik obilni,
Biće s nama, uz svoga svoj.
Osvajački 'ko u rat poziva
Da narod bude drugom rob,
Nek znade: naša puška živa
I njemu sprema crni grob!

Svud radnik i seljak se budi,
Visoko nose crven stijeg.
A širom zemlje radni ljudi
Silnike će nagnat' u bijeg.
Što nam krv su vjekovima pile
Tih crnih ptica skrš'mo let!
Kad s lica zemlje sve iščile,
Pod suncem nek zablista svijet!

Pobjede dan se javlja
Naš se združen kreće hod!
Internacionala
Nek bude ljudski rod.