"Kad se plati, posao u BiH može se dobiti. Imam dobar primjer u svojoj familiji"
Živimo u savremenom potrošačkom društvu gdje je profit pokretač svega, a snalažljivost mjera nečije vrijednosti. Bitno nam je da društvo primijeti naš imidž, koji je vremenom postao mnogo važniji od kvalitete naše ličnosti.
Besim Spahić nekadašnji profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, smatra da je sistem vrijednosti u kojem živimo definitivno poremećen. Cijenimo loše, a odbacujemo dobre stvari.
"Kod nas su obezvrijeđeni ljudi koji nešto vrijede, a cijene se previsoko oni koji ništa ne rade. Sistem osnovnog i srednjeg obrazovanja nikada nije bio na nižim granama. Svaki sistem ima svoje vrijednosti, a pošto ovo nije nikakav sistem, on i nema nikakvih vrijednosti. Također, naše društvene zajednice su u današnje vrijeme bezvrijedne. Uzmimo primjer naših komšiluka, on ne predstavlja ono što je nekada bio, to više nije jedna proširena obitelj, već potpuno suprotno, svako se o svome jadu zabavio", govori profesor Spahić.
U svakom segmnetu društva usvojena je tzv. trojna etika, tri konstitutivna naroda. Ono što je za jedan narod dobro, automatski nije dobro za druga dva naroda. U takvom sistemu, mladi ljudi mnogo trpe. Obrazovanje nam se dijeli na tri dijela, a najbolji pokazatelj sistem nacionalnih škola pod istim krovom.
"Djeca u tim školama uče iste predmete, na potpuno drugačiji način. "Bošnjačko-muslimanska" Geografija je drugačija od "hrvatsko-katoličke", koja se opet razlikuje od "srpsko- pravoslavne". Važno nam je da nam historiju predaje profesor naše vjere, pa kako god nam predavao, kako god nas zavodio, lagao i veličao svoju naciju i vjeru. Tako to ovdje hoda, svijet u kojem smo i onako minorni nas ne zanima", izjavio je Spahić.
Mladi u BiH smatraju da je važno biti obrazovan, ali da nije loše, ni kada možeš, kako se popularno kaže, da se snađeš u životu.
Prema Spahićevim riječima perspektiva za mlade u našoj zemlji nije dobra. Osim što su svi "vjerski pripremljeni", okovani smo finansijskim i rođačkim lobijima, gdje se kao kriterijumi za uspjeh nameću novac i poznanstva, a ne znanje i zasluge.
"Kad se plati, posao u BiH može se dobiti. Imam dobar primjer u svojoj familiji gdje se čovjek borio u ratu i završio rat kao oficir. Da nije platio ne bi nikada zaposlio svoju kćerku, koja je bila fakultetski obrazovana. Danas ona radi posao različit u poptpunosti od onoga što je studirala.
S druge strane ako vam roditelji nisu u vrhu određenih stranaka, onda niste ni ljudsko biće, a kamoli pripadnik svoje nacije. Zna se za privilegovane, zna se da se za njih bez potrebe izmišljaju radna mjesta, izmišljaju pravila i na taj način gomilaju kadrovi.
Zna se kako firme svake godine profitiraju kada im država ili zavod za zapošljavanje daje po 5 ili 10 hiljada maraka za novo radno mjesto. Čovjek koji tu bude zaposlen, nakon godine dana bude i otpušten, bez namjere poslodavca da ga primi za stalno. Taj proces se ponavlja iz godine u godinu.
Spahić: Ni komšiluk nije što je nekad bio
Kako je to Hasan Kafi Pruščak napisao u svojoj knjizi "Temelji mudrosti o uređenju svijeta", 'kad se ološ uzdigne plemeniti propadaju, kada pametni zašute budale progovore', živimo upravo u takvom vremenu", zaključio je za kraj razgovora profesor Besim Spahić.
Novinar: Admir Oručević