U prilogu prikazanom na jednoj televiziji baka djevojčice Havka Huskić, koja brine o njoj, tvrdi da su njih dvije više gladne nego site, dok djevojčica plače, što je ražalostilo mnoge koji su to vidjeli.

U Centru za socijalni rad u Gračanici, međutim, naglašavaju da dijete niti u jednom momentu života nije bilo gladno.

"Problem koji je iskazan putem ovog priloga nije tačan i nije tačno da su one gladne. Dijete ni jednog momenta, niti jedan dan života nije bilo gladno", istakla je Jasmina Begović, direktorica Centra za socijalni rad Gračanica.

Prema njenim riječima, djevojčica i njena baka su putem Centra za socijalni rad uvezane s "Merhametom", koji im svakodnevno dostavlja obroke.

"Osim tih duplih oboka koje im donose, obezbjeđuju im pakete namirnica, higijenskih potrepština i sve ono što one iskazuju u datom momentu kao potrebu. Štaviše, pakuju im i više nego što paketi treba da sadrže", kazala je Begovićeva, za Nezavisne.

Na Facebook profilu Esmeralda Huskić, djevojčicina majka objavila je kako je tačno da je ona ostavila dijete kada je imalo svega tri i po mjeseca kod bake.

"E ovako, da kažem pojedinim ljudima da Ena jeste ostavljena kod nane sa tri i po mjeseca i što pričate da je ovo sve laž to nije tačno. Sve što su rekli je istinito. Ja sam Enina mama i morala sam je ostaviti jer nisam imala s kim da je prehranim, a ne bi se tako niko z****ao na takav način kao što one žive. I jeste da se ja ne brinem o njoj", stoji u statusu danas objavljenom na ovom Facebook profilu.

O ovom slučaju razgovarali smo sa Senadom Sprečićem, Gračanlijom i aktivistom u borbi za ljudska prava. Nakon velike medijske halabuke, Sprečić je na svom FB profilu kritikovao medije koji su pisali o zloupotrebi djevojčice.


Gospodine Sprečiću, za početak nam recite zbog čega ste bijesni kada je u pitanju slučaj djevojčice Ene iz Gračanice?

Sam naslov, na mnogim portalima, da ih ne nabrajam, prelio je čašu gorčine koja se punila dugo vremena. Rođen sam, odrastao i živio u Gračanici. Gračanica je malo mjesto, a u malim mjestima skoro svi se međusobno poznajemo. Život nikad nije mazio bilo koga, a u ovo burno, ludilom zahvaćeno vrijeme, najveće žrtve su nedužna djeca. Nekako sam mogao progutati prvi dio naslova: „DJEVOJČICA ENA JE ZLOUPOTRIJEBLJENA“, poučen iskustvom da psihopatske ličnosti ne biraju načina ni sredstva da zadovolje svoju pohotu, a djeca su najviše zloupotrebljavaju kao mamac. Jest da je to neljudski, ali naša surova realnost naprosto, svakodnevno, šamara nas sa ovom groznom, neoborivom činjenicom.

Ali drugi dio naslova, „PRIČA O SIROMAŠNOJ PORODICI JE LAŽNA!“, naprosto je eksplodirao u meni. Etiketirati da je lažno siromaštvo porodice i djeteta, pored svih dokaza humane i humanitarne pomoći komšija, dobrih ljudi, angažovanje institucija po službenoj dužnosti, neljudski je gest bez presedana. Zbog toga sam, kontaktirao sugrađane koje dobro poznajem a i oni mene, od Eninih komšija do pedagoga, da provjerim etiketu lažne priče. Informacije koje sam dobio od istih, analitički sam poredao u mozaik, i nakon toga javno reagovao. Da ne budu u zabludi oni koji stoje iza portala Jajce online, da je moja reakcija usmjerena samo na njih. Oni su samo jedan kamenčić lavine psihološko-propagandne aktivnosti usmjerene na ispiranje mozga građana mahalskim tračevima, dodvoravanju mentalno destruktivnom društvenom sistemu i akterima u njemu. Najveći broj humanitarnih organizacija u ovoj ludnici nakon Daytona, utočište su kriminala, legalne javne prevare. Zbog toga građani sve više svoju pomoć dodjeljuju direktno u ruke, a naivni preko organizovane kriminalne mreže. Tu je poenta nastanka etikete o lažnoj priči. Izmiče profit, izmiče kontrola. Žrtva je lažna.


3. S obzirom da ste iz Gračanice, kakvim informacijama raspolažete kada je u pitanju ova porodica? Da li zaista ti ljudi žive na rubu egzistencije?

Raspolažem pouzdanim, provjerenim, objektivnim informacijama. U toku je i kontinuirano traje moja privatna istraga, te mi dozvolite, u interesu objektivnosti, da za sada ne iznosim bilo kakve detalje. Dozvolimo mentalno paranoidnim akterima da žive u svom ubjeđenju. Veliki broj mojih sugrađana Gračanlija, iako su kukavice u duši, ipak mnogo drže do svoje časti i dostojanstva. Javno tvrdim da neće dozvoliti da ostane okaljan do sada ponosni pridjev Gračanlija. Kad ih nužda pritisne, da sačuvaju svoj obraz, puca linija nezamjeranja i rodbinska veza.

Da li nana i mala Ena žive u na rubu egzistencije? Žive. Jednokratna pomoć i povremene akcije (bez obzira ko ih do sada i sa kojim motivom pokretao i realizovao), nisu trajno, sistemsko rješenje. Sve se do sada događalo po naprijed navedenoj izreci – Drži vodu dok majstori odu. Ne, ne može i neće više biti tako. Život i budućnost bilo kog djeteta nije bilo čiji reklamni spot, politički gaf za sakupljanje poena, ali ni reket koji je realnost i svakodnevnica bosanskog podneblja.

4. Kakve korake bi trebalo poduzeti, ukoliko je ipak došlo do zlupotrebe djeteta u ovoj situaciji, jer mišljenja javnosti su sudeći prema komentarima, podijeljena? 

Već sam napomenuo da sistemsko rješenje predstavlja jedino realno i potpuno rješenje. Ali ne kao do sada što se događalo sa mnogo baba a djeca kilava. Jedno je rješavanje statusa djeteta/djece (Ene u ovom slučaju), a nešto drugo rješavanje statusa nane (staratelja, roditelja i sl). U samom startu, institucija za socijalni rad opštine, neprofesionalno je pristupila ovom slučaju, ali ne mogu, ne bi bilo ljudski da šamar izostavim i dijelu javnog sektora (škola, pedagozi itd.). Znaju oni dobro razliku između sistemskog i privremenog rješenja. Privremeno rješenje je odlaganje, krpljenje, zataškavanje, guranje u stranu, prikrivanje mnogo čega. 

Zbog toga sam javno prozvao i pozvao Načelnika Opštine Gračanica Nusreta Helića – Dasu (lično se poznajemo i do sada smo korektno imali odnose i međusobno sarađivali), što je prvi korak sistemskog rješenja. On je službeno, zvanična osoba broj jedan, pod čijom kontrolom radi socijalna služba. Kako je moguće, da bilo koje udruženje, samovoljno istupa u javnost sa informacijom/informacijama bez saglasnosti ove zvanične službe? Nemojmo se obmanjivati pričama tipa do sada smo učinili to i to. Suočimo se sa realnim činjenicama. Profesionalno i dovoljno je učinjeno tek onog trenutka kad je nešto sistemski, trajno riješeno.

Više nije pitanje – da li je dijete zloupotrebljeno? Dijete je ni krivo ni dužno, prirodno nevino – zloupotrebljeno. Medijski, politički, neljudski. To je najcrnji oblik nemorala jednog društva. To se ne može pokriti, oprati, sakriti, izbrisati bilo kakvim političkim frazama, pravdanjima, hvalospjevima.

To je iznuđeno pod pritiskom javnosti. A ta javnost je podijeljena na dvije međusobno suprostavljene strane. To je postalo društveni a ne samo institucionalni problem. Zašto? Da društvo ima sistemsko rješenje, ne bi mogle institucije proizvoljno rješavati slučajeve.

Zato, ako treba, da zaštitim ovo nedužno dijete – Enu, da spriječim njeno daljnje traumatiziranje neljudskim kalkulantskim politiziranjem i manipalucijama, uključit ću internacionalne institucije za zaštitu i prava djeteta.

Ali se pitam, pitam Vas i javnost – šta će biti sa ostalom nedužnom djecom? Vašom djecom, komšijama, rođacima, sugrađanima, unucima itd? Hoćemo li svaki slučaj rješavati pojedinačno? Dokle?

Jedna dobijena bitka, nije dobiveni rat. A mi smo u ratu, na našu sramotu. U ratu smo za našu djecu, za njihovu budućnost. Ja nemam pravo, niti mi svijest a niti profesionalna etika dozvoljava, da se borim, riješim, spasim samo jedno dijete a ostalu djecu prepustim robotima, neljudima.
Ja u svakom djetetu vidim svoju unučad, a za sad ih imam dvoje. U svakoj suzi bilo kog djeteta, vidim suzu mojih  unuka.

Na kraju, mada niste postavili to pitanje, želim javno da kažem. Na pada mi na um da se bilo kome javno ili privatno izvinjavam za jednu jedinu riječ koju sam javno izrekao. Sam snosim odgovornost za ono što činim. I svaki pojedinac kao i ja, mora snositi odgovornost za ono što čini.

(Admir Oručević)