Jedan od primera za to su semafori, odnosno posebna vrsta semafora koja umnogome olakšava “život” i vozačima i pješacima, ali su rijetki u našim gradovima.

To su semafori sa brojačem vremena koji pokazuju koliko je ostalo sekundi do isteka zelenog, odnosno crvenog svjetla i za vozače i za pješake.

Na nekoliko velikih sarajevskih raskrsnica svjetlosni intervali na semaforima za prelazak pješaka, odnosno upaljeno zeleno svjetlo, veoma su kratki, a na saobraćajnicama gdje postoje tri-četiri trake, pješak može preći tek polovinu saobraćajnice nakon čega se pali crveno svjetlo što kod pješaka stvara osjećaj nesigurnosti.

Jedno od objašnjenja je da kada su u pitanju pješaci, semafori na pješačkim prijelazima funkcionišu na taj način da zeleno svjetlo pješacima signalizira kada je dozvoljeno započeti prelazak preko prijelaza. Po prestanku zelenog svjetla, za pješake slijedi međuvrijeme ili zaštitno vrijeme koje im omogućuje da sigurno završe svoje kretanje, čak i u slučaju da su svoj prelazak započeli u zadnjoj sekundi zelenog svjetla

Da li je to dovoljno i koliko pješaci i vozači poštuju takva pravila ostaje upitno, kao i koliko je uzrok saobraćajnih nesreća bio nepravilan ili nepouzdan rad semafora.


Novinar: Admir Oručević
Snimatelj i montažer: Kenan Ćemo