"Mladi ljudi relativno kasno stupaju u bračne odnose, najvjerovatnije zbog ekonomske situacije jer nisu zaposleni. Drugi razlog je mišljenje, ne znam odakle je došlo, da je dovoljno imati dvoje djece jer se veći broj djece ne može 'održavati'. Vjerovatno je problem i stanje nesigurnosti, roditelji ne žele rađati djecu koja će biti izložena raznim problemima i opasnostima", smatra psiholog Ismet Dizdarević. 

Godišnji podaci izgledaju ovako: 2004. godina - 34.758 živorođene djece, 2005. - 34627, 2006. - 33.644, 2007. - 33.235, 2008. - 34 617, 2009. - 34.820, 2010. - 33.779, 2011. - 31.875, 2012. - 32.072, 2013. godina - 31.103 živorođene djece. 

Negativan prirodni priraštaj jedan je od glavnih problema bh. društva. Parovi se uglavnom odlučuju za jedno, ili u najboljem slučaju, dvoje djece jer misle da nisu dovoljno finansijski osigurani da bi sebi mogli priuštiti "luksuz" od troje ili više djece. 

U anketi koji smo proveli na društvenoj mreži Facebook, nakon loše finansijske situacije žene su kao osnovne razloge pada nataliteta u BiH navele "trku" za karijerom, odlazak mladih ljudi  u inostranstvo gdje zasnivaju porodicu, te problem sa sterilitetom i skupim tretmanima umjetne oplodnje.

"Po nezaposlenosti smo vodeći u Evropi. Veliki broj nezaposlenih su mladi do 35 godina života. Kad uzmemo u obzir najpovoljnije vrijeme za stvaranje i proširivanje porodice to su te godine. Također, veliki je procenat iseljavanja mladih ljudi iz zemlje u zemlje zapadne Evrope. Samo prošle godine iz osnovnih škola širom BiH ispisano je skoro 300 učenika zbog selidbe u inostranstvo. To je to. Ljudi nemaju sigurnu egzistenciju", smatra Amra.

"Ja živim sa suprugom već tri godine, ni on ni ja nemamo stalno zaposlenje, nismo prijavljeni, samim tim ne možemo dići kredit za stan. Mi trenutno plaćamo kiriju, radim tri posla da bih sklopila jednu platu. Za stan, režije i hranu nam treba minimalno 600KM. I kako mi da imamo bebu, da on sam radi za 600 KM i to ako je sretan pa nađe za 600, kako platiti sve za bebu, preživjeti? Ja ne mogu ni kanarinca uzeti, crk'o bi, prvo jer nikad nisam kući da bih zaradila crkavicu, a drugo umro bi što od usamljenosti, što od gladi. Fakultetski sam obrazovana, ali u našoj državi to ništa ne predstavlja. I kako da mi imamo jedno dijete? O više da ne govorim. Naravno planiramo ići vani. Ovdje je nemoguće osnovati porodicu", kaže Nela.

"Ja bih rado još jedno, imam dvoje, ali jedva i ovoj dvojici mogu pružiti šta žele. Rado bih jednu kćerkicu, ali s jednom platom teško", kaže Fata.

"Ja sam, recimo, dobila otkaz prošle godine čim su čuli da sam trudna, a u pitanju je bila rizična blizanačka trudnoća", navodi Amela.

"U razgovoru sa svojim prijateljicama koje su nekada planirale imati barem troje djece i odustale od toga, kao razlog navode nepovjerenje prema državi, u smislu kako snositi odgovornost za vlastite odluke vezano za budućnost djeteta, a država to nimalo ne olakšava. Evo ja, recimo, ludim oko vakcina, ima i godina da ne spavam mirno zbog toga, taman donesem neku odluku vodeći se savjetima svog pedijatra, pojavi se na TV-u emisija i sve mi u glavi pobrka, jer vidim da ne postoji sistem, da radi ko šta hoće. I samo kada pomislim na vakcinaciju i koliko mi sekiracije zadaje svaki dan, a da ne pričam o drugim stvarima koje prate odgoj i odrastanje djeteta, stvarno ne znam bih li se usudila imati više djece", navodi Irma.

"Ja imam jedno dijete, rado bih i drugo, ali nemam uslove. Živim u zajednici što je haos samo po sebi, pa se ne bih mogli upustiti u to da budemo podstanari, a kamoli šta drugo. Od 180 KM naknade dijete se ne može izdržavati. Moje dijete je pilo AD od trećeg mjeseca života i to je koštalo 130 KM mjesečno, tri paketa pelena 90 do 100 KM, tri kreme 15 KM, a gdje su vlažne maramice i ostalo", kaže Ella.

"Svako normalan sa malim primanjima neće se odlučiti da ima dijete dok mu ne bude mogao sve priuštiti jer samo mogu zamisliti kako roditelja boli kada djetetu ne može nešto priuštiti. Pustite statistike o zaposlenosti, šta dvoje može priuštiti sa dvije minimalne plate od 500-600 KM, jedva imaju za sebe. Plati stan, plati režije i bori se da preživiš do ostatka mjeseca. Naravno, ima i ljudi koji zbog zdravstvenih problema ne mogu dobiti bebu, malo je tih koji mogu platiti umjetnu oplodnju, a i sa njom vam ne garantuju. Kažu svako dijete ima svoju nafaku, ali ja prva se ne bih usudila praviti sirotinju i misliti kako kupiti pelene", ističe Neira.

"Imam kćerku od 18 mjeseci, samo suprug radi. Plata mizerna i neprijavljen. Jedva platimo račune i odemo u kupovinu. Kupuje se osnovno, nikakvi luksuzi. Izlaske i večere vani da ne spominjem. I opet nam roditelji pomažu, kupe pelene i šta treba za dijete. I kako da rodim još jedno bez obzira na našu veliku želju", pita se Aldijana. 

"Prvo dijete porodiljska naknada 120, oprema za novorođenče za šest mjeseci 220, doplatak 33, mlijeko, sokovi - ukupno primanje 373 KM. Drugo dijete 180 KM i to je sve.  Sve su nam uskratili i to je jedan od razloga zašto mnogi neće da rizikuju, država daje jako malo, živiš od plate do plate, čisto preživljavanje", kaže Dženana. 

"Imam jednog dječaka i za sada ne planiram više djece. Ima više razloga, loši uslovi za trudnice i porodilje. Žene se prosto više ne usude ni da  zatrudne da ne bi ostale bez posla", ističe Anela. 

"Sve nabrojano stoji jer svi imamo različite prioritete. Ja imam troje djece, nisam radila kada sam ih dobila, muž je bio zaposlen. U mom kantonu (HNK) nije bilo nikakve naknade. Rodila sam ih jer nisam mnogo razmišljala o tome koliko će biti teško ili ne, niti da li ću im moći kupiti markiranu odjeću, ili da li ću moći sebi nešto priuštiti. U devet godina sam rodila tri sina i onda se zaposlila. Težak život jeste, ali priuštiti im mogu što i većina roditelja sa jednim ili dvoje djece. Oko onoga što ne mogu priuštiti ne pravim bauk, nekad bude više, nekad manje. I sve bih ponovila. Finansije jesu jedan od problema pada nataliteta, ali mislim da veliku ulogu igra i rast 'apetita' kod naroda", smatra Jasmina. 

Dobar primjer u pokušaju rješavanja problema pada nataliteta imamo u susjednoj Crnoj Gori. Naime, od 01. januara ove godine zaposlene majke sa troje i više djece, koje imaju 25 ili 15 godina radnog staža, primat će doživotnu mjesečnu naknadu u iznosu 70 posto prosječne neto zarade u Crnoj Gori u godini koja prethodi onoj kada je ostvareno to pravo. Žene koje imaju 15 godina kumulativnog radnog staža i troje i više djece primat će naknadu 40 posto prosječne neto zarade. Prosječna neto zarada u Crnoj Gori iznosi 477 eura. To znači da će majke sa troje i više djece primati po 333, odnosno 193 eura.

Nažalost, u našoj zemlji se na radi apsolutno ništa kako se bi bračni parovi stimulisali da imaju više djece. 

(Adna Zukanović-Zilić)