Kazala nam je da su i ona i suprug fakultetski obrazovani, zaposleni, te da su dobrog imovinskog stanja. Imaju sina koji je student treće godine, a sin o kojem nam je pričala, koji je transrodna osoba, je brucoš. Željela je da njena priča bude anonimna kako ne bi kompromitirala svoju porodicu. 

Source.ba: Kada ste primijetili da Vaše dijete ima drugačije navike i interesovanja u odnosu na svoje vršnjake istog spola? 

Majka: Polaskom u vrtić, kasnije, polaskom u školu to je sve bilo izraženije. 

Source.ba: Na koji način je pokazivalo da je "drugačije", kako se ponašalo? 

Majka: S navršene tri godine života, kasnije s polaskom u školu, s navršenih sedam godina. Stalno je bila nezadovoljna svojim izgledom, svaki put sa nekim drugim dijelom tijela, nesigurna u svoj izgled, je li to dovoljno dobro i lijepo – kosa, ruke, noge, prsti… Stalno je od mene kao majke tražila potvrdu da je s njom sve u redu, ali je te moje potvrde uzimala s rezervom, mislim da nisam bila dovoljno uvjerljiva tada. 

Source.ba: Kako se Vaše dijete nosilo s osudama okoline?

Majka: Kad se u javnosti počela predstavljati u muškom rodu, u drugom razredu srednje škole, dosta dobro. Bilo je povremenih manjih kriza koje su se odnosile na šaputanja po hodniku od strane vršnjaka i žalbe na profesore koji mu se nisu obraćali svaki put u muškom rodu jer su se zabunili. Naime, ja sam napisala molbu Nastavničkom vijeću u toj srednjoj školi da mu se obraćaju u muškom rodu jer se tako i osjeća. Od početka prvog razreda, i već u osmom, sve radove i zadaće je pisao u muškom rodu.

Source.ba. Kako ste se Vi kao roditelj nosili sa svime, šta Vam je bilo najteže?

Majka: Bilo je teško kroz pubertet jer su bile različite faze, od promjene izgleda, slušanja muzike, društva, izlazaka, samoranjavanja, pisanja blogova na internetu, pijanih stanja, zatvaranja u sebe, izolacije od društva, nasilnog ponašanja, odustajanja od plesne grupe u kojoj je bio od prvog do sedmog razreda osnovne škole, bavljenja borilačkim sportom koji je uglavnom za dečke... Sve smo to pripisivali pubertetu i nadali se da će proći, ali nije prolazilo. Moram napomenuti da se uprkos svim problemima trudio da bude dobar u školi i da odrađuje sve svoje zadatke, što i nije bilo baš jednostavno i lako niti njemu, a ni nama. Ali, uspjevali smo nekako stvari držati pod kontrolom.

Source.ba Kako je došlo do suočavanja s istinom, jeste li sami shvatili ili Vam je dijete priznalo? 

Majka: Nakon svega gore napisanog shvatili smo da nije riječ samo o pubertetu i nakon svih tih užasnih godina naše je dijete shvatilo da je transseksualna osoba. Trudilo se da nam to ne prizna, probao je živjeti kao žensko da nam ne stvara dodatne probleme, ali nije išlo. Nakon priznavanja, moj suprug i dalje to nije mogao prihvatiti, tada je došao u pitanje i naš brak. Moram napomenuti da smo suprug i ja zajedno 31 godinu. Nakon nekog vremena bježanja od mene i našeg djeteta, suprug se vratio i prihvatio činjenicu da to ipak nije samo pubertet. Danas smo zajedno, nastojimo sve napraviti da naša djeca budu sretna i da danas-sutra budu uspješni i sretni ljudi.

Source.ba: Da li je Vaše dijete promijenilo spol ili to planira učiniti?

Majka: Za sada nije niti planira trenutno, napravljena je jedino mastektomija i na hormonima je dvije godine.

Source.ba: Ima li Vaše dijete problema s okruženjem jer je transseksualna osoba? 

Majka: Trenutno nema problema s okolinom jer se maknuo iz malog grada gdje je rođen i nije u kontaktu s ljudima koji ga znaju od prije. Na fakultetu nema problema, u društvu je ljudi koji mu odgovaraju. Moja majka je prihvatila stanje takvo kakvo je, trudi se, iako joj se dogodi da ga ne oslovljava u muškom nego ženskom rodu, isto kao i suprugova majka. Djedovi su, nažalost, pokojni. Moje kolege na poslu ga ne spominju da se ne dovedu u neugodnu situaciju, naši prijatelji za koje možemo reći da su pravi prijatelji su nas prihvatili. Moj brat,  njegova žena i njihov sin, nažalost nisu, prekinuli su kontakt sa nama. Preko moje majke sam saznala da nismo dobro odgajali svoje dijete, da sam ja kao majka bila previše popustljiva.

Source.ba: Imate li neki savjet za roditelje čija su djeca transseksualci, a koji to ne žele prihvatiti? 

Majka: Vrlo jednostavno – slušati šta dijete govori, nastojati ga razumjeti, ne razmišljati o tome što će drugi reći ili misliti. Najgore je kada roditelji nisu podrška svojoj djeci, jer ako oni nisu, a država i društvo svakako nemaju sluha za takve osobe, ko će im onda pomoći? Niko. Prepušteni su sami sebi, jednom ponoru iz kojeg ne vide izlaz. Nažalost, ponekad te priče završe tragično, gubtikom mladog života.

Sutra na našem portalu pročitajte ispovijest transseksualne osobe. 

(Adna Zukanović-Zilić)