Adam Šukalo je bivši poslanik SNS u Skupštini Srbije, dok je Vlado Mandić bivši rukometaš i takođe istaknuti član vadajuće partije u Srbiji. Obojica su članovi Glavnog odbora SNS.

“Vlada Mandić je poznat u srpskoj javnosti kao bivši rukometaš ima i svoju mračnu stranu. On je optužen da je pomagao u pokušaju ubistva bivšeg vozača njegovog oca Dejana Markovića 2002. godine. Prema navodima optužnice, Mandić je namamio Dejana Markovića, inače bivšeg vozača njegovog oca Momčila Mandića, na Ušće gde ga je ranio njegov rođak Draženko Mandić”, piše Nova.rs.

Apelacioni sud je 2016. godine pravosnažno oslobodio Vladu Mandića za pokušaj ubistva.

“Vlada Mandić je, po nekim informacijama, između ostalog zadužen i za 'povjerljive poslove' SNS-a, među koje spada i rasturanje protesta i mitinga opozicionih stranaka u Srbiji, a svojevremeno je viđan i u Crnoj Gori. Tokom kampanje za lokalne izbore u Nikšiću privođen je u sa još osam osoba, među kojima je bila i 'bezbjednosno interesantna osoba' iz Beograda Dane Šijan”, piše Nova.

Rukometaš je inače rođen u Sarajevu i sin je Momčila Mandića, nekadašnjeg ministra pravde u Vladi Radovana Karadžića. Stariji Mandić je uhapšen 2003. godine u Budvi i isporučen Bosni i Hercegovini zbog optužbi za organizovani kriminal. Hapšen je i u Srbiji, u akciji „Sablja“ poslije ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića.

Osim što je bio ministar, Momčilo Mandić je u ratno vrijeme postao i uspješan „biznismen“. U njegovom vlasništvu je naftna kompanija „Manko“, nekoliko benzinskih pumpi i drugih firmi čija vrijednost je procijenjena na više desetina miliona eura.

Podigao spomenik ratnom zločincu Ratku Mladiću

U septembru 2018. godine Mandić je podigao spomenik osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću u rodnom Kalinoviku.

Mjesto u Republici Srpskoj rodno je i za nekadašnjeg generala, a kako prenose srbijanski mediji, Mandić je to učinio u želji da mu se oduži, smatrajući ga srpskim herojem.

Zato je podigao zid s muralom dimenzija 3,5x2 metra, a sve je ograđeno, pokriveno reflektorima i kamerama, pa je zaštićeno kako ga niko ne bi mogao uništiti.

Iznad murala Mladića koji salutira stoji natpis "Grad heroja".

O svom rodnom gradu

Mandić je jednom prilikom govorio o svom rodnom gradu.

"Rođen sam u Sarajevu 1980, mada se ne osjećam kao Sarajlija. Živio sam u samom centru, kod Baščaršije, i do svoje dvanaeste godine bio sam tamo. Mogu ti reći da volim Sarajevo, ali volim ono predratno Sarajevo, ono koje je imalo petsto ili šeststo hiljada stanovnika raznih nacija. Kao takav, taj grad mi je ostao u lijepom sećanju i nekako sam zbog toga jako nostalgičan. Opet, kažem ti, nisam se nikad osjećao kao Sarajlija, već uvijek kao Hercegovac", kazao je u intervjuu za srbijanske medije.