„Hercegovina-zemlja sunca, dobrih domaćina, bistrih rijeka, sjajnih ljudi, ali politički i pravni sistem kroz svoje poluge guši razum i tjera ljude iz ovog dijela zemlje da svoj hljeb traže u zemljama Evrope, Azije i ostatka dunjaluka“, navodi Macić Arnaut za portal Source. 

Na pitanje o svakodnevnim životnim obavezama, o tome kako se živi u ovom dijelu države Bosne i Hercegovine, naša sagovornica nam je kazala kako, pored loše socio-ekonomske situacije, politička matrica zasnovana na nacionalističkoj i huškačkoj retorici izrazito se osjeća. 

„Smeta nam mnogo toga, ali s tim živimo, životarimo, preživljavamo. Cijene divljaju, a plate i penzije su među najnižim u regiji.Firme su ugašene ili se gase pred stravičnom aždahom poreza i nakaradnog sistema, a i ove sto nekako opstaju, guše se u močvari poreza koji su svakim danom veći“, kazala je Macić Arnaut, te dodala:

„Smeta nam politička matrica koja je od rata pa do danas ista, nacionalistička, huškačka, fašistička u mnogim sferama života, smeta nam vlast koja nas tjera širom bijelog svijeta za kriškom hljeba, ali mi uporno tu istu vlast biramo trideset godina. Ljudi su letargični, uspavani i apatični. Ne žele se boriti za prave vrijednosti, već pakuju kofere i odlaze. I to je njihova reakcija na stanje u kojem preživljavamo.“ 

Inače, EU je za održivi povratak još 2015. godine primijetila odlazak 2500 ljudi iz Livna, dok je Kupres napustilo preko 1000 ljudi. Osim toga, Mostar je jedan od gradova koji je u samom vrhu po pitanju odlasku mladih u Bosni i Hercegovini. 

„U Hercegovini se ne živi, ovdje se životari. Nezadovoljni su obični ljudi, od prosječne plate (oni 'sretni' rade i imaju je) ne mogu se podmiriti ni osnovne životne potrebe, cijene svaki dan lete ka nebu, a bunta nema. Ljudi su usporeni, uspavani, svejedno im je za svačim, i samo pričaju o oldasku u Njemačku, Sloveniju, Austriju, bilo gdje , samo dalje od društva u kojem vlada nepotizam, nepravda i stranačko-rođačka pravda i aršini.

U ovom dijelu Balkana, dijelu punom sunca i kamena, svi nešto čekaju, svi nekoga čekaju, a kada ih upitate šta čekaju, onda samo tužno slegnu ramenima i tako to traje trideset godina. Mi smo stvorili ambijent u kojem možeš raditi šta hoćeš, ambijent u kojem možeš ozbiljno računati na to da te niko neće sankcionirati i da nikome nećeš polagati račune ni za šta.

Kod nas ljudi ne daju ostavke kada bi trebali jer jednostavno procijene da im to može proći, a politika je upravo to - političari će se uvijek ponašati u skladu s tim šta im može proći“, za Source portal otvoreno je kazala Macić Arnaut. 



Foto: Alma Macić Arnaut / Društvene mreže 


Naizad, Macić Arnaut je navela kako se ljudi unatoč svemu bore za opstanak i pomažu jedne druge međusobno. 

„O perspektivi životnoj ovdje se više i ne priča. Priča se ali kroz prizmu perspektive života u bijelom svijetu. Ne volim reći da su ljudi inertni, sustav je inertan. Znam mnoge koji su deprimirani i isfrustrirani jer su puno toga učinili, ozbiljne stvari pokretali, a i dalje ih niko ne priznaje. Oni su prisiljeni da ozbiljno ramišljaju o odlasku", navodi Macić Arnaut te dodaje kako u gradu u kojem ona živi, u Konjicu, postoji razumna osnova za korektne međuljudske odnose. 

"Ovdje , u Konjicu, pa i u svim gradovima hercegovačkim, postoji razumna osnova za korektne međuljudske odnose. Obični ljudi se bore da prežive i nemaju vremena za izljeve i nasrtaje fašističkih i nacionalističkih vjetrova. U Konjicu se ljudi druže, piju kafe/kahve/kave bez obzira na vjerska ili neka druga uvjerenja, jer zajednički sadržilac im je kako preživjeti od plate do plate, može li se u Njmačku lahko doći, kad će plata, hoće li ulje i brašno pojeftinit i slične stvari“, navodi Macić Arnaut.