Ova džamija izgrađena je 1531. godine i zadužbina je Gazi Husrev-bega, vladara bosanskog Sandžaka. Ako se izuzmu vojni pohodi koje je poduzimao, Gazi Husrev-beg je svoj život posvetio podizanju i urbanizaciji Sarajeva. Znajući da bi njegove zasluge na bojnom polju sačuvala samo historija i da je jedino trajno dobro ono što se ponavlja u budućnosti, Gazi Husrev-beg je sva svoja nepokretna i pokretna dobra uvakufio. Po ocu Hercegovac, po majci unuk sultana Bajezida II, ovaj najpoznatiji bosanski sandžak-beg podizanjem mnogobrojnih zadužbina učinio je da Sarajevo postane grad, kako to navodi Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. 

Za izdržavanje svojih dobrih djela, Gazi Husrev-beg je uvakufio silan imetak u Bosni i Rumeliji. O tome svjedoče tri njegove vakufname pisane novembra 1531. godine, januara 1537. godine i decembra 1537. godine. Imetak u Bosni stekao je sam Husrev-beg, a onaj u Rumeliji je naslijedio od oca Ferhat-bega. Potvrđujući islamski princip, preporučen od Muhammeda a.s., da je imetak najbolje uvakufiti tako da formira trajno dobro, Gazi Husrev-beg je, u svojoj vakufnami iz 1531. godine, koja je pisana za džamiju, imaret i hanikah, između ostalog, napisao:

"Svakog umnog i razboritog čovjeka će se dojmiti, da je ovaj svijet prolazan i zavičaj dosade i nesreća. Nije svijet ni kuća ni stan on je tek prolaz, kroz koji se ulazi u kuću spasa ili pakao, a za to je pametan onaj, koji se na ovome svijetu ne prevari, koji mu ne vjeruje, koji ga ne gleda ljubavnim očima, te mu se ne prilagodi. Sretan je onaj čovjek, koji na sebi priliku uzima te današnji dan na jučerašnji primjeni i koji, čekajući vrijeme smrti, u svome radu ne pogriješi. Dobra djela gone zlo, a najuzvišenije od dobrih djela je dar, najuzvišeniji dar je onaj, koji ostaje zauvijek, a od dobrotvornih djela opet je najljepše ono, koje jest, odnosno koje će se trajno ponavljati. Jasno je, da je od trajnih dobrotvornih djela najdulje zajamčeno dobročinstvo vakuf. Dok je svijeta i vijeka korist vakufa ne prestaje niti se njegovo djelovanje do Sudnjega dana završava."

Gazi Husrev-beg je bio dovoljno imućan da za vrijeme četvrte decenije XVI. stoljeća u Sarajevu, izgradi blizu 300 objekata svog vakufa. Među ovima više je građevina koje istinski predstavljaju ne samo najviši domet u sveukupnom bosansko-orijentalnom naslijeđu, već i visoka dostignuća u širim relacijama islamske arhitekture tog vremena.

Tu je u prvom redu čuvena Gazi Husrev-begova džamija, dva monumentalna turbeta pored nje - Gazi Husrev-begovo i Gazi Murad-begovo, zatim za povijest našeg školstva kao i naše arhitekture značajna Kuršumlija medresa sa Gazi Husrev-begovom bibliotekom, Hanikah (visoka škola sufijskog misticizma), pa mekteb, imaret, musafirhana, hamam, Gazi Husrev-begov bezistan, Tašli han, Morića han, Sahat-kula, muvekkithana, šadrvan te veliki broj dućana u čaršiji. 

Džamija je kvadratnog oblika, sa kupolom prečnika 13m i visinom od 26m. Na nju se nadovezuje polukupola prema jugu i manje kupole iznad bočnih prostora. Interijer džamije zrači nesvakidašnjom umjetničkom atmosferom. Uz džamiju se nalazi šadrvan, čija voda služi za ritualno umivanje prije molitve. Gradnja džamije je trajala nepune dvije godine. Prema dostupnim podacima, projektirao je Adžem Esir Ali iz Tabriza koji je u to vrijeme bio glavni arhitekt Osmanskog carstva. Zna se da su prilikom izgradnje džamije bili angažirani dubrovački majstori i domaća radna snaga, dok je, prema pisanju Abdullaha ef. Kantamirije, kamen za Begovu džamiju je vađen pod Ozrenom. 

Današnji oblik šadrvana sa kupolom datira iz 1893. godine. Od 1531. je na istom mjestu stajao bunar. U sjeni džamije i vjekovnih lipa su dva turbeta, u kojima je 1541. ukopan Gazi Husrev-beg i njegov zatočenik i kasnije saradnik, dalmatinac Murad-beg Tardić.

Ono što je još zanimljivo jeste da je to jedna od prvih džamija u svijetu koja je dobila električno osvjetljenje 1898. godine, dok je od 2004. godine uvršena među Nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine. 



Novinarka: Aldina Rovčanin 
Montaža: Nein Mustafić