Tom prilikom Izetbegović je kazao kako nakon održanih izbora, stranke ne žele koalirati sa SDA jer je na to uticao međunarodni faktor. Posebne kritike je iznio na račun ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD-a) te, kako kaže, njen odnos prema SDA još i pola godine pred same izbore. 

„Mislim da je tu u velikoj mjeri kumovao međunarodni faktor. Jedna čudna stvar u kojoj se nisu bavili SNSD-om i njihovim predsjednikom Miloradom Dodikom onako kako je zaslužio poslije svega što je radio u zadnjoj deceniji. Zatim način na koji su se bavili HDZ-om, HNS-om i gospodinom Draganom Čovićem. Da pomognu tu stranku. Da je podignu na poziciju s koje ona može, recimo, narediti da DF ne može da uđe u vlast. A zatim napad na SDA, podjela probosanskog bloka i uporni rad na tome da se taj blok podijeli i da ne uđe kompletan u vlast. Zašto su to radili, to je pitanje za njih”, pored ostalog, istakao je Izetbegović. 

Da li međunarodna zajednica, zaista, ima određene preferencije prema pojedinim političkim strankama? Da li u SDA više ne vidi partnera? I ako to jeste tako, da li je to opravdano i kakvu odgovornost u svemu tome ima ova politička stranka, za portal Source govorio je Adnan Huskić, politički analitičar. 

Huskić ističe kako Izetbegović pravi krucijalnu grešku jer zanemaruje kako je došlo do situacije u kojoj se našla SDA. Upozorava kako je razlog što niko ne želi sarađivati sa SDA, njegovo rukovođenje, tj. politika koja je uspostavljena od strane ove stranke. 

“Prije svega, u analizi postojeće situacije mislim da gospodin Izetbegović pravi krucijalnu grešku, jer prije svega zanemaruje kako se došlo do ove situacije, a koja je direktno rezultat njegovog rukovođenja strankom. Dakle, politike koju je uspostavila ta stranka - u odnosu i prema unutra i prema vani. Tu se radi o nepouzdanom političkom partneru i radi se o stranci koja ima evidentnu krizu liderstva, koja se reflektira kroz to da iz nje masovno odlaze kadrovi. I ne treba zaboraviti da, kada pogledate rezultate izbora, da su najveća prijetnja SDA, zapravo, njeni bivši članovi“, navodi Huskić. 

Huskić upozorava da je suvišno govoriti o tome da je riječ „o pokušaju međunarodne zajednice da se svrgne SDA“ te da se na taj način „ignoriše sve ono što je tome prethodilo“.

„Tačno je da ambasade u Bosni i Hercegovini imaju stranke sa kojim bi radije radile i koje bi radije vidjele u vlast. Nijedna stranka od ovih postojećih stranaka koje trenutno čine vlast, dakle, u ovom kratkom periodu dok se ne uspostavi vlast na državnom i federalnom nivou i nivou bh. entiteta Republika Srpska, nema tu vrstu podrške. Dakle, to nisu ljudi koje, da tako kažem, zapadni akteri žele da vide na tom mjestu.

Prema tome, to nikada nisu ni krili, na kraju krajeva, i jasno se govorilo o tom pitanju. Jer, postoji ovdje jedan drugačiji odnos međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini i aktivniji angažman - nije to neki tipični diplomatski pristup kakav imate u drugim državama. Ali, ovdje se ne radi o tome da međunarodni akteri biraju ko će biti na vlasti, nego koliko je SDA zaista dosadašnjim djelovanjem otjerala od sebe. Pa pazite, jedanaest stranaka je skupilo kandidata protiv Bakira Izetbegovića. Da li vam treba neki drugi dokaz da postoji problem u tom smislu - oličen u jednoj osobi SDA, onda zaista imete problem u percepciji“, naveo je Huskić za Source dodajući: 

„I to je ono što se nikako ne dešava - da se u Stranci demokratske akcije, zaista, pokrene pitanje toga zašto je i kako smo, na kraju krajeva, od nekoga ko je bio, i to se ne smije zaboraviti, partner zapadnih država u BiH, dakle Stranka demokratske akcije dugo je bila partner, jer su ciljevi bili - izgradnja države, izgradnja institucija..., došla u situaciju da je zbog sve prisutne korupcije, umiješanost u nevjerovatne skandale ta stranka odjednom postala nepoželjna iz vizure zapadnih država i to je pitanje za ljude unutar SDA.“ 



Piše: Aldina Rovčanin