Tog dana, zajedno sa Bijedićem, stradala je i njegova supruga Razija Bijedić. Zatim, podsekretar u Bijedićevom kabinetu dr. Smajo Hrle, koji je bio jedan od njegovih bližih saradnika. Dr. Hrle radio je na važnom Ustavu iz 1974. godine, bio je član državne administracije, često je putovao u Sjedinjene Američke Države i Britaniju. Bahrudin Bijedić, bivši generalni konzul Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) u Chicagu i amidžić Džemala Bijedića, kazao je da je dr. Hrle bio "vrijedan i odan čovjek". U trenutku kada je stradao, pripremao se za imenovanje za ambasadora SFRJ u Iraku. 


Foto: Razija i Džemal Bijedić

Također, tog dana stradali su i piloti Stevan Leka i Murat Hanić, aviomehaničar Ilija Jevđenović, lični Bijedićev pratilac i vozač Zija Alikalfić i domaćica u rezidenciji predsjednika Saveznog izvršnog vijeća Anđelka Muzička.


"Prekinut je put čovjeka čiji je pogled uvijek bio uperen u budućnost, koji je svoju snagu, optimizam i vedrinu ulivao svuda, gdje god je bio. Tih dana opraštao se od njega svaki kutak ove zemlje, progresivan i miroljubiv svijet. Za život, život je dao. Srećniji, bogatiji i slobodniji život svih nas", riječi su novinara Mladena Paunovića, kojim je izvještavao o smrti Bijedića.


BiH - "republika zbratimljenih naroda"

"Bosna i Hercegovina danas ima svoju materijalnu podlogu za dalji, brži i potpuniji razvitak. To je republika zabratimljenih naroda, povezanih nizom historijskih, ekonomskih i kulturnih veza kojim su pravi smisao doveli u našem socijalističkom društvu. I niko danas, ni u Bosni i Hercegovini, niti bilo gdje drugdje ne može da dovede u pitanje zajednički interes bosanskohercegovačkih naroda - da žive skupa, ravnopravno rade i izgrađuju svoju bolju budućnost u jugoslovenskoj zajednici", kazao je jedne prilike Džemal Bijedić tokom svog govora. 


Foto: Džemal Bijedić i Tito 

Stoga i ne čudi da je upravo Bijedić jedan od omiljenih ličnosti u našoj zemlji, prvenstveno zbog svoje istinske borbe za Bosnu i Hercegovinu. 


Iz biografije 

Džemal Bijedić je rođen 12. aprila 1917. godine u Mostaru, gdje je i odrastao kao potomak ugledne trgovačke porodice. Još kao gimnazijalac se priključuje pokretu komunista. Oktobra 1939. godine u Beogradu biva primljen u SKOJ, a decembra 1939. u mostarskoj organizaciji u KPJ. Četiri puta biva zatvaran, svaki put u Mostaru. Za vrijeme Drugog svjetskog rata aktivno kao član Partije učestvuje u NOB-i. Nakon rata postaje pomoćnik ministra unutrašnjih poslova vlade Bosne i Hercegovine, potom 1948. godine, načelnik Uprave za agitaciju i propagandu Centralnog komiteta KPBiH. Lista njegovih funkcija je duga i vodi ka gore na hijerarhijskoj ljestvici: osim dvije navedene funkcije bio je i sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu, član Izvršnog vijeća Bosne i Hercegovine, predsjednik Republičkog vijeća, predsjednik Skupštine SRBiH i na kraju predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV) 1971 godine. Potpisnik letaka za borbu za autonomiju Bosne i Hercegovine u međuratnom periodu do 1941. godine do svoje pogibije se zalaže za razvitak privrede, primjenu principa samoupravljanja, promociju Jugoslavije u inostranstvu i jačanje Pakta nesvrstanih, navodi su Historija.ba. 



Foto: Džemal Bijedić

Bijedić je bio i organizator nove bosanske privredne reforme i infrastrukture, posebno izgradnje moderne putne mreže, regionalnih vodovoda, gradskih kanalizacija i telekomunikacija, te 80-tih godina djelimično ostvarenog kulturnog projekta "hiljadu škola". Za kratko vrijeme susreo je sve važnije svjetske državnike tog vremena, Mao Ce Tunga (Mao Tse-Tung), Džeralda Forda (Gerald Ford), Leonida Brežnjeva (Leonid Brežnjev). 

Uvijek je bio uz Tita, špekulisan je kao njegov mogući nasljednik, što je otvorilo sumnje u slučajnost avionske nesreće, navodi Historija.ba. 


"Ubit će me, ja mnogo znam"

"Ubit će me, ja mnogo znam", bila je nerijetka opaska koju je Džemal Bijedić saopćavao prijateljima i rodbini. Objavio je ovo 1995. godine, amidžić Bijedića, Bahrudin Bijedić, koji je također rekao: 

"Kod mene je boravio 22. oktobra 1976., bio je veseo i raspoložen, na ledini na kojoj smo improvizrali stolove i vatru, u njemu tako dragom planinskom ambijentu. Jedno vrijeme je razgovarao sa prijateljima, a kasnije mi je neke stvari rekao na uho", sjeća se Bahrudin, koji je naveo da mu je Džemal šaptao o velikim napetostima u državi: "Dolazi do razmirica među ljudima koji su jednom nogom u grobu. Tito je Jovankin zarobljenik, ne može mu se prići bez njene dozvole. Žele ga razdvojiti od Kardelja, ne znam šta da radim. Tito želi da mi povjeri treći mandat, ja ne želim više u vladi ljude starije od mene. I ja treba da se povučem. Da bi otišao Ljubičić, treba da odu i drugi koji su njegovo 1915. godište, njima se ne ide." 

I upravo to to su bile Bijedićeve preokupacije, samo tri mejseca pred smrt. Početkom januara 1977. godine, Džemal Bijedić ponovo je Bahrudinu potvrdio da mu Tito nudi treći mandat i da u proljeće, na 60-ti rođendan, treba da dobije najveći mirnodobski orden Jugoslavije - orden junaka socijalističkog rada, koji je trebao da mu uruči lično Tito. Nažalost, nekoliko dana nakon toga Džemal Bijedić je smrtno stradao sa svojim saradnicima. U avionskoj nesreći nije bilo preživljelih. 


"Eto, to je odneseno na groblje..."

Bahrudin Bijedić, Džemin amidžić je 1995. objelodanio je i sljedeće: 

"Gledao sam ostatke ljudskog mesa, razvaljena tijela. Prepoznajem Ziju Alikalfića po rukama na kojima nema kože, ni nokata. Nisam znao da su kod ljudi tako široka rebra. Gledam mrtvo tijelo Smaje Hrle, vrijednog i odanog Džemalovog saradnika. Pokazuju mi mjesto gdje leži Raza, označeno pritkom. Ne nalazim amidžu, nisam ga ni želio vidjeti - raskomadanog. Napustio sam mjesto njihove pogibje, ali su mi poslije rekli da su, pored ostalog, našli njegovu cipelu u kojoj je bilo stopalo, a nedaleko i uho oivičeno srebrenastom kosom. Eto, to je odneseno na groblje." 


Foto: Mjesto nesreće

Smatralo se da će sahrana biti sprovedena u bosanskohercegovačkim protokolarnim okvirima, ali je Tito odložio svoju posjetu Egiptu, vratio se iz Libije te naložio zvaničan oproštaj od svog premijera na najvišem nivou u Beogradu. 

Antifašisti i članovi porodice na sarajevskom groblju Bare svake godine polažu cvijeće i odaju počast Džemalu Bijediću, jednom od najvećih državnika i političara koje je BiH dala.



Piše: Aldina Rovčanin