Od tvrdnje da je globalni lider, uticaj Putina u globalnim tokovima znatno je smanjen za samo godinu dana. Postavlja se pitanje, do koje granice će Putin biti spreman da ide i koliko će Zapad biti istrajan u namjeri da izoluje Rusiju i u kojoj mjeri će to biti moguće? Također, postavlja se i pitanje da li su Rusi, zaista, krivi koliko im se stavlja na teret?

Jedno je sigurno - geopolitički odnosi odavno nisu bili kompleksniji. Svijet se sveo na izvođenje zahtjevne koreografije po tankoj žici. Da li će ovaj opasan ples biti izveden do kraja, ko će izvući deblji kraj i pasti u duboku provaliju, ostaje da se vidi. U centru tog opasnog političkog performansa, između dvije vatre, Ruske Federacije i Sjedinjenih Američkih Država (SAD-a), nalazi se Ukrajina, država preko koje se lome koplja i mjesto gdje se odmjeravaju snage. 

Prije rata u Ukrajini, svijet je Rusiju tretirao kao veliku silu koja ima svoje mjesto za stolom u Ujedinjenim nacijama UN-u) i ima moć da odlučuje o velikim međunarodnim pitanjima. Iako su odnosi sa Zapadom bili napeti, brojni svjetski lideri nastavili su sarađivati sa Rusijom. Međutim, za samo godinu dana, mnogo toga se promijenilo - iako je Rusija i dalje velika energetska sila, njena geopolitička težina znatno je smanjena. U ovom trenutku, svi su protiv Rusije, najoštrije osuđujući rat u Ukrajini. 

Angela Stent, autorica knjige "Putin’s World: Russia Against the West and with the Rest" i viša saradnica na Institutu Brookings, u tekstu za politički magazin "Politico", navodi kako će Ukrajina iz rata izaći s jednom od najsnažnijih i najučinkovitijih vojski u Evropi, ali i s perspektivom članstva u EU te bliskim vezama sa NATO-om. To je upravo suprotno od onoga što se Putin nadao da će postići ovim ratom. 

"Ruski odnosi sa Zapadom su prekinuti i takvi će ostati u doglednoj budućnosti. Nekoliko zapadnih lidera više zagovaraju angažman Rusije. A kolektivni Zapad je ujedinjen u svom protivljenju ratu dok povećavaju sankcije Rusiji i prekidaju ekonomske veze. Ruski dužnosnici su sankcionisani, više nisu dobrodošli na mnogim međunarodnim forumima. A ruski oligarsi izgubili su pristup svojim domovima i jahtama u Europi", navodi Stent. 

Vladimir Putin zatvorio je prozor prema Zapadu koji je prozvani "car miljenik" Petar Veliki otvorio još prije tri stoljeća. Iako to nije očekivao, Europa je u veoma kratkom periodu uspjela odustati od ruske nafte i plina, čime je odbacila 50 godina energetske ovisnosti. Rusija je na taj način zadala sebi autogol, te je pitanje da li će ikada više imati geopolitički uticaj koji je imala samo godinu dana prije rata u Ukrajini.

Ipak, veze Rusije s Kinom ostaju i dalje snažne. Kina ostaje uz Rusiju, navodeći odgovornost Zapada za rat u Ukrajini. 


Foto: Vladimir Putin i Xi Jinping (čelnik Kine)

"Kina ne želi da Rusija izgubi ovaj rat zbog zabrinutosti da bi vođa, koji bi mogao naslijediti Putina, mogao preispitati ruske veze s Kinom. Kina treba Rusiju kao balans u ovoj novoj eri natjecanja velikih sila. Dakle, Kina ostaje sidro Putinovog svijeta, iako ovaj odnos sve više pokazuje da je Rusija mlađi partner", navodi Stent. 

Iako se Rusija nalazi u teškoj situaciji, ona je još uvijek globalni igrač. Postoje zemlje koje još uvijek nisu uvele sankcije prema Rusiji. Stent navodi kako se od aneksije Krima 2014. godine, Putin uspio na određeni način dodvoriti pojedinim zemljama. 

"Niti jedna zemlja u Africi, na Bliskom istoku ili u Latinskoj Americi nije sankcionirala Rusiju, a neke su bile suzdržane u pogledu rezolucija UN-a kojima se osuđuje invazija i naknadna aneksija četiri teritorija u Ukrajini. Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nedavno je boravio u Južnoafričkoj Republici, gdje su se on i njegov južnoafrički kolega dogovorili da će provesti zajedničke pomorske vježbe s Kinom. Ruski utjecaj na afričkom kontinentu porastao je ove godine s plaćeničkom skupinom Wagner koja postaje sve aktivnija u podržavanju autokratskih vođa i profitiranju od njihovih bogatih prirodnih resursa. Mnoge zemlje na globalnom jugu gledaju na rat Rusije i Ukrajine kao na regionalni europski sukob od male važnosti za njih i odbijaju zauzeti stranu", piše Stent. 

Međutim, iako to nije uticalo na političku moć Putina u samoj Rusiji, evidentne su posljedice rata. Činjenica je da ljudi ginu - preko 200.000 je ubijenih ili teško ranjenih Rusa, dok je njih čak milion napustilo zemlju samo u prošloj godini. 



Poziv za mobilizaciju dobivaju mladići koji nemaju iskustva u ratovanju, niti su prethodno prošli vojnu obuku. Prvi val mobilizacije je završen i Rusi sada strahuju da bi moglo doći do novog vala mobilizacije mladića. Mnogo je onih koji ne podržavaju određene poteze Putina, ali to zasigurno ne smiju reći, niti se smiju javno izjasniti. Pritisak i zatvorske kazne neosporne su za one koji se usude dovesti u pitanje "specijalnu vojnu operaciju". 

"Kada se Putin nedavno susreo s majkama poginulih vojnika, hladnokrvne riječi koje im je rekao bile su da je bolje da njihovi sinovi umru kao ratni heroji nego da se napiju do smrti", navodi Stent dodajući: 

"Putin je natjerao političku elitu u Rusiji da prihvati rat jasno dajući do znanja da nema alternative. Vrlo malo njih je otišlo, možda iz straha što bi im se moglo dogoditi ako to učine. Ostali, uključujući one koji su favorizirali veze sa Zapadom, prilagodili su se ratu i njegovim ograničenjima". 

U Rusiji tako ne postoji niko dovoljno snažan ko bi se mogao suprotstaviti Putinu ili ko bi na bilo koji način kritički osvrnuo na ishode "specijalne vojne operacije".

"Ruskom narodu je rečeno da je Putin vođa velike sile koja se bori protiv Zapada baš kao što se SSSR borio protiv nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu i da će Rusija pobijediti jer, prema Putinu, nema alternative. Stepen državne kontrole i represije koji je porastao u posljednjih godinu dana, gdje je svako ko se ne slaže označen kao izdajica, čini malo vjerovatnim da će mu sve slabiji međunarodni ugled Rusije uzvratiti na domaćem planu", navodi Stent. 

Predsjednik Rusije, Vladimir Putin, rat je pokrenuo jer se nadao da će Ukrajina biti dio ruske države te da će uspjeti da okupi druge zemlje oko sebe. Njegov plan je bio da Rusija iz svega izađe kao snažnija sila sa velikim uticajem, kako u svom susjedstvu tako i šire - po uzoru na velike aspekte sile koje su izgubljene raspadom SSSR-a.

I svi koji prate i analiziraju Putina, znaju da da će on ići do kraja. Za njega je ovo stvar "biti ili ne biti". Međutim, tu se postavlja pitanje - šta taj kraj podrazumijeva?



Koliko ljudi će još morati da pogine za politike koje vode u propast? Zapad sada, jednako tvrdoglavo i uporno kao i Putin, neće odustati dok Rusiju ne izolira do krajnjih granica. Da li su Rusi baš u toj mjeri krivi? Rusija zasigurno već sada plaća visoku cijenu zbog poteza svog političkog lidera. Ukrajina je 'pak kolateralna šteta, na čijem se tlu prelamaju koplja. Igra je to između dvije vatre po tankoj žici, gdje deblji kraj uvijek izvuku oni slabiji. 


Piše: Aldina Rovčanin