Svakako, treba napomenuti da je ANU BiH jedina akademija ovoga tipa koja je osnovana prije rata, da baštini kontinuitet države, dok ostale djeluju kao udruženja građana.

Međutim, i pored brojnih akademija, u javnom diskursu nerijetko se usljed aktuelizacije datog društvenog-političkog problema, kada je neophodan odgovor akademske zajednice, postavlja pitanje - Šta radi akademska zajednica i da li uopšte postoji slobodnomisleća zajednica u našoj zemlji? Njihov glas nedovoljno se čuje, a upravo bi oni trebali biti najglasniji, kada je u pitanju ukazivanje na pogreške unutar sistema i mogućnosti rješenja problema.

“Obaveza i odgovornost akademske zajednice za stanje u društvu, ogleda se prije svega u ukazivanju na pogreške unutar sustava, tumačenje prirode, suštine, porijekla i posljedica tih neadekvatnosti i malformacija te iznalaženje i prezentiranje rješenja, kao i preuzimanje incijative i aktivnog, djelatnog čina konkretizacije neophodne promjene (…). Pripadnost znanstvenoj zajednici tako sadrži uvjet spremnosti, da se izađe iz okvira komoditeta, da se zauzme nekonvencionalni i nekoformistički stav, da se misli i djeluje fleksibilno, da se realitet sagledava iz različitih perspektiva i da se na osnovu tih, 'običnom smrtniku' nedohvatljivih perspektiva i na njima temeljenih uvida, stvara vizija koja će odrediti pravac kretanja zajednice ka boljem i uspješnijem sutra, oslobođenom barem djelića prethodno postojeće patnje”, navodi prof. dr. Dženan Skelić u jednoj od svojih kolumni za portal Buka.

Akademska zajednica u BiH zasigurno je refleksija bh. društva. Šta je razlog tome, mogla biti tema za istraživanje, jer brojni su aspekti. Ipak, jedan od indikatora ogleda se i u nejedinstvenom pristupu i razjedinjenosti, gdje nerijetko u akademskim krugovima nailazimo na rasprave oko toga ko će biti u pravu, umjesto da se vode polemike o tome kako određeni problem riješiti ili ponuditi rješenja.

Naime, i dok u Bosni i Hercegovini trenutno ima čak sedam registriranih akademija nauka i umjetnosti, zemlje u našem okruženju imaju tek po jednu. Tako je naprimjer u Srbiji to Srpska akademija naukai umjetnosti (SANU), a u Hrvatskoj Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU).

Govoreći uopšteno o akademskoj zajednici u našoj zemlji akademik Muris Čičić, predsjednik ANU BiH, naveo da itekako ima obrazovanih ljudi u BiH, ali da istovremeno imamo i niske rezultate po pitanju obrazovanja.

“Naravno da postoje obrazovani ljudi da bi obavljali određene aktivnosti u društvu, ali isto tako i oni koji iz određenog interesa ili okolnosti učestvuju u analizi svih validnih problema koji se dešavaju u ovom društvu”, navodi akademik Čičić u razgovoru za portal Source, navodeći da je i sam učestvovao u određenim raspravama, analizama i rješavanja aktuelnih problema u društvu.

“Lično sam puno učestvovao u raspravama, analizama i prijedlozima rješavanja aktuelnih problema u državi pogotovo sa ekonomske strane. A koliko znam i u javnoj raspravi ima dosta učešća ljudi koji su članovi recimo naše Akademije, koji su članovi Univerziteta i učestvuju, nije da ne učestvuju”, navodi Čičić. 


“Nikad nije dovoljno obrazovanih i kvalitetnih ljudi. Mi imamo dosta niske rezultate po pitanju obrazovanja. Ukupno doktoranata ima 1.500 ili 1.700, što je izuzetno malo, kada pogledate prosjeke razvijenih zemalja. To je samo jedan od indikatora, a da vidimo broj naučno-istraživačkih projekata i referenci itd..

Očigledno da smo kao država poprilično zaostali po pitanju naučno istraživačkog rada, aktivnosti, djelatnosti, obrazovanja ljudi itd. I da to sigurno utiče na kvalitet javne diskusije i rješenja koja se nude za postizanje boljih uslova ove države”, zakao je Čičić za Source. 


I iako akademska zajednica u BiH predstavlja odraz društva u kojem živimo, istovremeno bi ista trebala biti i svjetlo u tami, nazovimo to tako. U moru problema, skup ljudi, najboljih među nama, koji svojim djelovanjem nastoje ponuditi rješenja ili se kritički odnositi prema negativnim pojavama u društvu. Ko će biti u pravu, manje je važno, ako se to nalazi na vagu sa vrijednostima ili akcijama koje će doprinijeti izgradnji društva ili sistema. Istinu na srce, to je nešto na što akademsko zvanje i obavezuje. 




Piše: Aldina Rovčanin