Tako je bilo u slučaju Fehima Oruča, bivšeg vozača Grasa.  Kada su se sve njegove kolege odlučile na nelegalni štrajk 2013. godine,  i tim potezom građanima glavnog grada uveliko otežali život, on je postupio drugačije. 

"Jedini sam ja samoinicijativno odlučio da vozim. Žao mi je tog svijeta, platili su mjesečne karte, žao mi je djece, nana i deda. Znate li koliko treba do njihovih kuća. Osjećao sam da je to moj narod i da bih mogao svojim radom pomoći. Odradio sma dvije smjene", kaže Oruč.

Hrabar čin 2013. godine napravio je i sarajlija Amar Imamović. Ovaj mladić ušao je u zapaljen stan i spasio starca. Upravo ispred zgrade gdje je gorjelo, prisjeća se tih momenata. 

"Kada je žena povikala da gori stan i da ima stariji čovjek, u meni je proradila neka jača sila da uđem u taj stan, ne razmišljajući o posljedicama. Stan je gorio. Otvorio sam vrata, čovjek leži na podu, a u ruci je držao flašu vode. Iznio sam ga napolje", navodi Imamović.

Kako čovjek treba postupati sa svime što nas okružuje, pokazuje i Fahrudin Bravo. Njegov herojski potez, spasavanja slijepog psa iz bunara, obišao je cijeli svijet. 

"Nikada mi se nije desilo da prođem pored psa koji je udaren i povrijeđen. Spašavali smo smrznute pse, uglavnom svaki od njih ima svoju priču", kaže Bravo.

Penzionisani vozač minibusa je zbog pomaganja građanima, bio meta napada svojih kolega, čijih postupaka se stidi svaka osoba iole zdravog razuma. 

"Džafo dispečer, s kojim sam bio dobar i njegova sestra su me napali. Pozvao sma policiju i prijavio ih. Pitali su me zašto vozim, ko mi je dao pravo da vozim, vrijeđali me ", govori Oruč.

Kaže da ipak nije osjećao strah i da ga niko ne bi spriječio u njegovoj namjeri. Slično je mislio i Amar, kada se usudio ući u prostoriju koju je obuhvatio dim i vatra.

"U tim momentima nisam osjećao strah za svoj život. Nakon što su se slegli utisci, osjetio sam blagi strah, nisam vjerovao šta sam uradio", kaže Imamović.

Brat bh. glumca Ermina Brave, spasio je hiljade ranjenih, zlostavljanih i bolesnih pasa. U svom prihvatilištu im pruža veterinarsku pomoć , te hrani i čuva do udomljavanja. 

"Ima ih u Kanadi, Australiji, Americi, Škotskoj, Njemačkoj, Češkoj, svugdje", navodi Bravo.

Fehim navodi kako kolege sa snimka, nisu jedine osobe čije uvrede je trpio. 

"Bilo je reakcija, psovki, vrijeđanja, ali sa sve izdržao, njima na čast njihova djela. Uglendi ljudi su mi čestitali i obični građani", kaže Oruč.

Uprkos mnogim pokušajima, mladi Imamović nikada nije uspio da razgovara sa gospodinom kojem je spasio život.  Starac ja preminuo  tri mjeseca poslije nesreće.

"Taj čin možda ne bih preporučio uvijek svima. Mora se dosta razmišljati kako postupiti u toj situaciji, jer vrlo lako mogu da stradaju dva života", govori Imamović.

Bivši taksista Bravo, ističe da nije ni u kakvom udruženju. Nema podršku od države, niti to traži.

"Trenutno se brinem za oko 50 pasa, treba ima mjesečno tona i po hrane, ja to ne mogu sam. Ima dobrih ljudi koji pomažu, Ovdje nema granica, ovo je svijet životinja", kaže Bravo.

Da granice za pozitivne stvari ne trebaju da postoje, poručuje i Oruč. On bi u svom slučaju isto postupio i danas, bez obzira na sve. 

"Dok sam živ, ne bih se mijenjao, ja sam takav", pročuje Oruč.

I Amar, iako je ranije kazao kako mladima iz određenih razloga ne bi preporučio da postupe kao on, ipak kaže da bi ponovio isto. 

"Treba pomoći, pružiti ruku spasa. Ako ne možeš sam, pozovi još ljudi, poviči, nadglasaj tu nesreću", kaže Imamović

Ignorisanjem loših djela koja primjetimo, pokazujemo da podržavamo one koji to čine, poručuje Fehim. 

"Ako želimo svojoj djeci bolju budućnost, moramo se promijeniti. Da svako prihvati onaj lijepi način života", govori Oruč.

Novinar: Alen Avdić
Kamera: Ramiz Uzunović
Montaža: Ramiz Uzunović, Emir Preljević