Tako je i u slučaju sve češćih tragedija u našoj zemlji. Bez obzira na sve, ubistva i monstruozni zločini zabilježeni na raznim područjima naše zemlje su ipak zabrinjavajuća pojava. Ubija se zbog materijalnih dobara, imovine, ljubomore, budućnosti, nerasčišćenih računa. A stradaju djeca, braća, sestre, majke, očevi, cijele porodice, rodbina i prijatelji. 

"Mislim da se uvijek radi o zbiru više faktora koji na kraju dovedu do tragičnih ishoda. Mi živimo u takvim okolnostima koje su jako pogodne za razvoj raznih poremećaja na  ličnoj duševnoj psihološkoj razini, ali i živimo i u kontekstu koji jako pogoduje širenju različitih devijacija na grupnom i širem društvenom planu. Na jednoj strani imamo prilično česte situcije teških socijalnih, materijalnih, ekonomskih uvjeta u kojima ljudi žive, a na drugoj strani imamo bombardiranje informacijama o boljem i ljepšem životu, koje ljudima stvara dodatnu tenziju i stres, a na trećoj imamo zdravstveni sistem koji ne može da se izbori sa svime spomenutim. Uvijek je bilo tragedija, ali i moj dojam je da u posljednje vrijeme je to u porastu u našoj zemlji", kaže za Source psiholog Marko Romić.

NAJMONSTRUOZNIJA UBISTVA U NAŠOJ ZEMLJI POSLJEDNJIH GODINA

U martu 2017. godine Sabahudin Budo Habib, 48-godišnjak iz Donjeg Vakufa,  je ubio tri osobe, dvojicu uposlenika Uprave za šumarstvo SBK i radnika zaduženog za izvlačenje šumske građe. Trostruko ubistvo se dogodilo u naselju Sokolina nedaleko od Donjeg Vakufa,  gdje je Habib zatečen u krađi drva. Sabahudin Habib je u žrtve pucao iz kalašnjikova i izrešetao. Stradali su Ševko Draginović, Ferid Rahmanović i Omer Bašić. Sabahudin je nakon krvavog pira priznao policiji zločin te da im je rekao: “Krivo mi je, ali više nisam mogao trpjeti svađe sa šumarima. Pomutilo mi se i pao mi je mrak na oči.” 

"U trenucima kada se to dogodilo ja vjerujem da je on bio potpuno neuračunljiv. Veliko je pitanje da li ga je trebalo poslati u zatvor ili na liječenje. Ja bih ga prije stavio u neke kontrolirane ustanove sa obavezom liječenja. Mogu to shvatiti u kontekstu bolesti. Možda je moj odgovor oslobađajući, ali treba znati da je takva osoba vrlo vjerovatno već dugo u životu prenapregnuta životnim egzistencijalnim problemima", navodi Romić.

U Februaru ove godine Muhamed Kadirić (37) je u selu Vrhpolje kod Sanskog Mosta hicima iz automatske puške ubio trojicu komšija Safeta Kadirića, Elkaza Razića i Emira Bajrića. Navodi se kako je zločinu je kumovao alkohol. Prije ubistva,  svi zajedno su sjedili i pili u Muhamedovoj brvnari. Pretpostavlja se da su se tokom pijanke oko nečeg posvđali nakon čega je Muhamed zgrabio pušku i u komšije ispalio čitav okvir od 30 metaka. Razićevo tijelo pronađeno je na krevetu, Safetovo na podu, a Bajrićevo na izlazu iz brvnare. Kako stoji u izvještaju, Muhamed je nakon ubistva otišao do obližnjeg autoservisa gdje je mehaničaru rekao: “Zovi policiju, ubio sam tri čovjeka”. Kadirić nije bio oženjen. Prema pričama mještana, kad bi konzumirao alkohol, pretvarao bi se u čudovište. 

"Alkohol redovno mijenja stanje svijesti i samo je pitanje stepena dokle ta promjena ide, tako da me ne čudi da je čvojek u stanju i takvo nešto učiniti, pa ubiti troje ljudi", kaže psiholog Romić. 

Još jedna velika tragedija, dogodila se 31. oktobra 2016. u zaseoku Gradina u Dragočaju kod Banjaluke. Radojica Golemović (60) nožem je ubio svog sina Božidara (19) i suprugu Brankicu (47), a potom je presudio sam sebi i raznio se bombom ispred njihove porodične kuće. Iza sebe je navodno ostavio oproštajno pismo u kome je naveo da su motiv stravičnog zločina bili strah od budućnosti i bojazan da zbog odlaska u penziju. Plašio se da neće moći da izdržava porodicu i sinu plati troškove školovanja. Navodi se također kako je i razmišljao o tome da li da ubije samo sebe ili kompletnu porodicu.

"Nažalost, mi imamo jako puno potencijalnih takvih slučajeva. Koliko god je to prestrašno, kod nas, obzirom na sve okolnosti i na život koji žive ljudi u našoj zemlji, na beznađe, dođe da i nije čudno da se takvo nešto dešava. Ne bi me iznenadilo da ima i više takvih tragedija", navodi Romić.

U septembru 2016. godine, Nesad Djedović (41) iz Lipnice hicima iz pištolja ubio je svoju maloljetnu djecu Melisu (11) i Amara (7), a potom je sam sebi pucao u glavu. Na djecu je pucao u svom automobilu,  motiv ove tragedije mogli bi biti porodični problemi, odnosno to što se majka djece preudala i otišla da živi u Njemačku. Istragom je utvrđeno i da je Nesad prije ubistva djece telefonom pozvao rođaka i najavio mu zločin. 

"Tu se vrlo vjerovatno radi o teškom najgorem obliku ljubomore. To je ono što bi imalo smisla rasvjetljevati kao stvarnu odgovornost. Ovaj slučaj izgleda kao najviše uračunljiv. Sve ima cilj, akciju, posljedicu", kaže Romić.

Bogojević usmrtila dvije bebe 

U januara prošle godine, u selu Trnjani kod Doboja, otkriven je jedan od najmonstruozniji zločina ikada počinjenih u BiH. Na imanju porodice Bogojević pronašeni su posmrtni ostaci dvije bebe koje je, iz odnosa sa različitim muškarcima, rodila mentalno zaostala Sanja Bogojević a potom ih usmrtila uz pomoć svoje majke Vojkane Bogojević (53). Sanja je u periodu između 2011. i 2015. rodila tri bebe, ali tijelo trećeg novorođenčeta nikada nije pronađeno. 

Anto Niče ubio majku, brata i snahu 

Prije dvije godine, dakle 2015., Anto Niče (37) iz sela Suhače kod Livna je nožem ubio svoju majku Lucu (66), brata Matka (46) i snahu Sandru (44). Istog dana kada je izašao iz pritvora Kazneno-popravnog zavoda u Mostaru, u kome je bio zbog premlaćivanja majke, prevezao se do Livna, a potom do Suhače gdje je počinio nezapamćeni zločin. 

Penzionisani policajac iz Lopara ubio tri osobe

U decembru 2012. godine, Dragan Đokić (61), penzionisani policajac iz Lopara, ubio je troje i ranio jednog člana porodice svog brata.  Ispred zgrade u ulici Cara Dušana u Loparama je iz automatske pucao na brata Milu i njegovu suprugu Maru. Mara je na mestu ostala mrtva, a Mile je uspio pobjeći. Zatim je ušao u stan Milinog sina Dražana Đokića koga je ubio na ulazu, a u Dražanovu suprugu Miru je ispalio više hitaca koji su usmrtili Miru i teško ranili njenog tada 13-godišnjeg sina. Motiv zločina bili su neriješeni imovinski odnosi.

Nedim Fejzić nožem ubio troje komšija i sedmero teško ranio

U maju 2010. godine, dogodio se jedan od najmostruoznijih zločina. U selu Hlapčević kod Visokog, Nedim Fejzić je nožem ubio troje komšija i sedmero teško ranio, a među njima i četvero djece. Fejzić je zaklao Zinetu Rožajac (37), njenog svekra Mehmeda Rožajca (76) i Dževadu Bašini (42). Teško je ranio Dževada Hercegliju, Saliha Kapu i Fatimu Bukvu, te njene maloljetne blizance, kao i tada trogodišnju E.B. i jednogodišnju A.R. 

Dakle, različiti su oblici zločina koji su počinjeni na našoj teritoriji, i ako bismo pokušali tražiti razloge i pitati se 'Ako ga je supruga ostavila, zar je to razlog za zločin. Ako je morao ubiti zašto nije ubio nju ili sebe, zašto je morao djecu?', moramo znati da svaka tragedija ima dublje posljedice, nama nedokučive, a često i stručnjacima. 

"Normalan čovjek i ne može razumjeti, ali ovdje se radi o psihopatijama koje su takvog karaktera da čovjek apsolutno izgubi moć realnog uvida u situaciju, moć samokontrole, moć prosuđivanja, radi se o potpunoj neuračunljivosti. To su ljudi koji već dugo nose teška traumatska iskustva i boluju. Sva ta teška zlodjela se mogu razumjeti kao teške bolesti, ništa drugo", kaže na kraju psiholog Romić.

(Alen Avdić)