Već u automobilu, dok pokušavate pronaći sklobodno parking mjesto, što je veoma teško, čujete klepetanje šerpi i povike 'sve za marku'.

Najteže je preći cestu, ukoliko ste ostavili automobil prekoputa autopijace. Ne postoji pjašački prelaz, niti semafor. No, vjerovatno ćete, ukoliko odete nekoliko puta, smoći hrabrosti da kao i mnogi drugi jednostavno zakoračite na cestu, onako bezobrazno, kako to samo mi znamo, s mišlju 'ne smije me udariti, mora zakočiti', i preći u neki drugi svijet, svijet u kojem mnogi od vas sigurno nisu bili.

Pripremite čula i razum. Jer ono što ćete ovdje vidjeti, čuti i pojesti, nećete sigurno nigdje drugo. 
Odlučili smo posjetiti sarajevsku autopijacu i dočarati vam atmosferu koja vlada svake nedjelje na Stupu.

Od igle do lokomotive, od gaća do nišana. Vjerovatno vam zvuči ludo, ali zaista na ovom buvljaku šarenila vidjećete odjeću, obuću, posuđe, hranu, životinje, namještaj i nišane. Dakle, kad se skućiš, možeš rahat i umrijeti.

Da odmah naglasim, jedan dio pijace su novi proizvodi, drugi dio je ono što su osobe koje prodaju našle u svojim podrumima, tavanima, šupama, kontejnerima. Svega i svačega. Vjerovatno ćete i svoje bačene stvari prepoznati ovdje. Možda ćete svoju staru šerpu moći kupiti za dvije marke, ili sliku za pet. Ukoliko se cjenkate, daće vam i za znatno manje. Od antikviteta do potpunog otpada. Na istoj prostirci pronaći ćete Dostojevskog, par starih kašika, lampu, nekoliko tangi i čokoladice kojima 'nije rok istekao'. 

Odmah na ulazu čeka vas odjeća od marku. Oni 'bolji' komadi su po tri. Dakle, možete se obući za deset maraka od glave do pete. I ne pišem ovo s podsmijehom. Zaista. Poznajem dosta ljudi koji vole second hand odjeću i koji bi sate mogli potrošiti na prebiranju tih komada. 

Iako bi se, kao u svemu u životu, očekivala neka hronologija, ovdje, kao što sam vam već naglasio, to nije slučaj, pa odmah poslije garderobe dočekat će vas zečevi i ptice. Za one koji vole kućne ljubimce. 

Nakon što ste im potepali, možete se zaputiti do štanda sa duhanom, ukoliko ste pušač. I svako će vam reći 'ovaj je najbolji'. Ako treba i smotati vam jednu. Da popričate i našalite se. Kažem vam, razbibriga prava. 

Ima i onih drskih, koji vam bez pitanja već stavljaju voće u fišek, ili vam kažu 'šta gledaš toliko, kupili ili ostavi'. Mudri ljudi kažu ophodi se onako kako drugi prema tebi. Pa onda znate ishod. Pošaljite ga u ... Na svu sreću malo je takvih, uglavnom je veselo na autopijaci. Na svakom čošku će vas dočekati neki narodnjak ili galamdžija koji prodaje čarape za marku.
 
Kada pregledate buvljak, gdje uglavnom možete kupiti polovne stvari, od svih vrsta alata do mašina, već je vrijeme da nešto prezalogajite. Ćevapi, pečenje, piva, rakija. Sve je u ponudi. Sa dodatnim popustima i gratis proizvodima. 

Ukoliko se brinete za masnoće, slijedi nova ruta po sarajevskoj aupijaci, dijelu gdje se prodaju novi proizvodi i gdje su cijene kao i na svim drugim pijacama širom zemlje. Papuče 10, patike 30, majica 15, hlače 30, suknje 20. I tu imate od igle do lokomotive. Kao i u prethodnom slučaju, nema nikakvog reda. Odmah poslije obuće čeka vas plastično posuđe, pa grudnjaci, zatim ćilimi, pa dječija odjeća, zatim namještaj, pa voće, životinjske kožice, te nišani.

Ukoliko ste zastali pored stola sa voćem i povrćem, saznaćete da je domaće i da dolazi iz Gračanice, Konjica..., a ako ste pitali za ugao ili stolice, reći će vam da prave u Živinicama. Od ručnog rada do kineskih proizvoda.

Kada se nagledate i naslušate svega, obučete i najedete, kupite sve što vam je potrebno za kuću i vrt, na kraju svoje pijačne avanture, možete i uzeti broj čovjeka koji pravi nišane i ostaviti ga u ladicu, jer će vam svakako trebati jednog dana. 

Nije uopšte loše jednu nedjelju provesti ovdje, barem ćete se nasmijati iskreno, u ovoj depresivnoj svakodnevnici.

(Alen Avdić)