Zamislite da postoji samo jedna stvar, koja vam stalno okupira misli, da poklanjate nečemu svoje vrijeme, more emocija, novca, samo jednoj 'stvari' poklanjate sve što imate, a pri tom, baš ništa ne tražite zauzvrat.  To otprilike, grubo rečeno znači biti navijač, jer prava definicija takve i tolike ljubavi, ne postoji.

''Navijač znači predanost i odanost nekom zajedničkom cilju i prvenstveno kao podrška svom klubu. U navijačkom svijetu sam upoznao pravo drugarstvo, naučio sam kako sve stvari treba dijeliti između sebe, a i također sam naučio o tome da možemo kao cjelina biti društveno korisni našem narodu i raznoraznim humanitarnim akcijama'', rekao je za Source član navijačke grupe Manijaci.

A većini, ljubav se rodila onog dana kada ih je otac odveo na utakmicu...

''Rano djetinjstvo sam proveo iznad stadiona Grbavica, tačnije iznad juga, ali naravno kao mali nisam shvatao šta će mi taj klub značiti u životu. Poslije rata i utakmice sa Sarajevom u play offu počela je velika ljubav prema Željezničaru, a u godinama što su dolazile, ta je ljubav rasla i prerasla u opsesiju. Tako je i do dan danas'', kaže član popularnih Manijaka.

Slična priča je i sa druge strane terena...

''Još kao dijete roditelji su me odveli na utakmicu Sarajeva, a poslije sam počeo i da treniram fudbal u FK Sarajevo, ali kao i većina ostalih u to vrijeme, nije bilo mjesta u ekipi, ako nisi tatin sin. Uporedo sa treniranjem sam išao i na sve utakmice, i tu je ljubav rasla sve više iz dana u dan. A sada sam postao ovisan o tom klubu'', rekao je za Source član navijačke grupe Horde zla.

Kao što je već ispričano nebrojeno puta, u Bosni i Hercegovini ništa nije jednostavno, u pozitivnim stvarima zaostajemo za Evropom, ali i regijom, u negativnim prednjačimo. Fudbal i sport općenito su jedna od rijetkih svijetlih tačaka u ovom crnom dijelu planete. Naša Premijer liga je daleko od toga da je nazovemo i solidnom, ali ipak navijačke grupe malo uljepšavaju tu sliku cjelokupnog fudbala.

''U BiH je malo teže biti pravi navijač zbog opšteprisutnog nacionalizma i mržnje, koja nažalost postoji i dan danas, ali ne zaostajemo puno za ostatkom Evrope'', kaže član Manijaka.

''Sport možda jeste jedina svijetla tačka, ali generalno se mi ne možemo pohvaliti dobrim klupskim fudbalom, jer generalno u našoj ligi se igra loš fudbal. Svi smo mi svjesni toga, ali je to je jednostavno jače od nas, ja sam se davno pomirio s tim. Bitno je da se znaju razlikovati navijači od simpatizera. Navijač je tu i kad ide i kad ne ide, dok ovi drugi su tu samo kad ide'', objašnjava član Hordi, te nastavlja:

''Što se tiče navijačkih skupina, mi sa Balkana smo slični, sve je to u pet deka. U Evropi ima nekoliko dobrih navijačkih skupina, no tu postoje razne represije koje se vrše nad njima. Ako se mene pita, što se tiče navijanja, Balkan je broj jedan u tom svijetu''

S obzirom da su naši sagovornici na suprotnim stranama terena i podržavaju naša dva najveća bh. kluba, pitali smo ih kako oni, iz perspektive navijača, vide rivalstvo između Željezničara i Sarajeva, koje je svugdje u svijetu predstavljeno kao drugačije od svih ostalih.

''Rivalstvo kao i svako je puno tenzija i svega onoga što jedno navijačko rivalstvo i treba da ima, ali istina da je u Sarajevu to malo drugačije nego u ostalim gradovima koji imaju derbije. Generacije prije nas su zajedničkim snagama branile ovaj grad i tu se nije gledao ko je ko, tako da se sad sve svodi na neku mahalsku zezanciju oko svega. Naravno, za vrijeme derbija tenzije su uvijek visoke i bude nekih sitnih problema'', istakao je član Manijaka.

''Ja mogu reći samo da mrzim Široki, nakon Vedrana. Mislim da koliko toliko mi imamo neko zdravo rivalstvo, što nije slučaj recimo u Srbiji gdje padaju mrtve glave. Možda je kod nas to najviše zbog rata, jer ipak naši očevi su zajedno branili ovaj grad, a sad treba da se mi ubijamo bezveze i 'ratujemo' jedni protiv drugih. Svakako da sam za rivalstvo, ali bez nekih tragičnih posljedica, kao npr u Srbiji'', objašnjava član Hordi.

Ova dva navijača su zaista navijači u punom smislu te riječi, uz svoj klub su i kod kuće i na strani, u Bosni i u Evropi, kad ide, i kad ne ide. S obzirom na to da su iz glavnog grada, ali i navijači dva ponajbolja kluba u BiH, mnoge navijačke skupine, ne baš sa nekim posebnim gostoprimstvom primaju svoje goste iz glavnog grada, no u Evropi je ipak drugačija stvar.

''Sa Željezničarom sam otkrio prve čari putovanja i odlazaka na evropske stadione, ali dosad zaista nismo imali neke velike neugodnosti. Obično ljudi u tim gradovima imaju ogroman respekt prema našem klubu i nama, a naravno u Evropi je to sve uređeno u sistem, koji se dosta razliku od BiH, gdje je ipak znalo biti nekih neugodnih situacija'', govori za Source član Manijaka.

''Svako gostovanje donosi neko novo iskustvo. Mi kao grupa iz glavnog grada smo zanimljivi, posebno u BiH, prvo zbog nacionalnih odnosa, a onda i zbog rejtinga kojeg imamo na navijačkoj sceni. Zato sam rekao da je naša scena na Balkanu možda i najzanimljivija, jer bukvalno svako selo nas mrzi, a i manje grupe se probude zbog nacionalnih pripadnosti. Tako da je uvijek zanimljivo gdje god se pojavimo'', ističe vjerni navijač Sarajeva.

A kada si pravi navijač za tebe postoji samo jedna tribina, od koje ih ne mogu odvojiti ni godine, ni porodični život, niti bilo šta što život nosi...

''Kad pratiš Željezničar, po mom ličnom razmišljanju postoji samo jedna jedina navijačka tribina, a to je Jug. Osim Juga, druge tribine i nemam i sa nje mogu otići samo u mezar'', kaže navijač Plavih, a s njim se slaže i rival sa druge strane tribine:

''Nikad nisam planirao odlazak na drugu tribinu, želja mi je da ostarim na sjeveru'', rekao je za kraj član popularnih Hordi zla.

(Amila Alijagić)