Mi smo danas posjetili Studentski dom Nedžarići, kako bismo se sami uvjerili u stanje, te smo tom prilikom i razgovarali sa nekim studentima, koji su nam ispričali sve probleme s kojim se susreću tu.

''Iz godine u godinu, uvjeti su katastrofa. Ja sam treća godina ovdje, na početku su hrana, usluga, uvjeti bilidonekle normalni. Međutim, oni stalno govore o nekim projektima koje su radili, ali ti projekti nisu doveli do poboljšanja za studente, već da bi se njima olakšale neke stvari. Npr. preuredili su kuhinju da je njima lakše kuhati, ali nisu popravili prozore, jer nam puše. Ko spava pored prozora, mora stavljati majice da ne puše. Investiralo se u dosta nebitnih stvari, umjesto da se taj novac negdje drugo preusmjerio. Što se hrane tiče, o tome se dosta piše u posljednje vrijeme, do prije godinu, dvije bilo je malo normalnije, ono standardno, riža, krompir i ok je možeš se najesti. Sad ne znam šta se dešava, kakav je problem, da li se mijenjaju kuhari. U hrani nalazimo dlake, obrve, hrana je suha, hljeb star... Prljava voda, kasno topla voda dolazi, neki uposlenici se tako bahato ponašaju. Čak je bio čovjek, koji je na posao dolazio pijan, uznemiravao nas je, kucao nam na vrata, ulazio u sobe u obući, to nije uredu. Ali mislim da je on sad dobio otkaz. Raja piše da je domska hrana najbolja, a ustvari ne znaju dok ne dođu i ne vide to. To je možda nekad bilo, sad više ne'', govori nam jedan od studenata.

A da li se išta promijenilo u posljednjih nekoliko godina?!

''Tri godine sam ovdje, moja sestra je bila također ovdje prije sedam, osam godina, isto je stanje, kažem vam investicije idu gdje ne trebaju. Do prije dvije godine nije bilo kafeterije, uložili su novac u to i prošili je. Ali šta će mi kafeterija, ja ne spavam tu, nego u svojoj sobi, meni treba da je toplo... Da, imali smo i problem s radijatorima. Ujutro u devet sati nas probudi hladnoća. Pa to su sobe od 14, 15 kvadrata, nije to teško zagrijati, ali džaba kad ne rade radijatori'', objašanjava nam student.

Kao jedne od glavnih krivaca za to, studenti ističu i Udruženje studenata studentskog centra, koji su zapravo njihovi predstavnici, te bi se trebali zalagati za dobrobit svih studenata koji žive u studentskim domovima, kao i za poboljšavanje uvjeta za život.

''Većinu krivice snosi asocijacija studenata, koja zapravo šuruje sa upravom i ništa ne rade. Njima je ovdje smještaj besplatan, preko ljeta rade i primaju plate, a nikada se ne bore za nas. Izbori su bili prije tri godine, međutim , bili su samo formalni i ništa se nije promijenilo, ostali su isti ljudi. Oni su pogodni upravi i predstavnicima Studentskog centra. Na Bjelavama je još gore, ne znam šta ostali tamo čekaju, uvjeti su užasni. Bukvalno imaju zajedničke toalete, gdje 50 ljudi obavlja nužde, kupa se... Mi ovdje barem imamo svoje toalete. Ali oni šute, grle se, ljube se, slikaju sa tim predstavnicima'', kažu studenti u Domu Nedžarići.

Kada smo ih pitali, da li postoji mogućnost da se ostali studenti ''dignu'' i pokušaju nešto promijeniti, rekli su nam da zapravo to i nije tako jednostavno, zapravo možda i nemoguće.

''Ne može baš, jer svi zakoni i pravila se donose u skladu sa USSC-om. Recimo, uprava predloži neki zakon ili pravilo, a to ne može biti doneseno bez potpisa prestavnika studenata, a oni će potpisati za svoju korist, naravno. Svjedoci smo da ti ljudi iz asocijacije svaki dan piju kafe sa ljudima iz uprave i Studentskog centra'', kažu.

Studenti u Domu naglašavaju da su se nekoliko puta obraćali USSC-u, međutim ništa se nije promijenilo.

''Ono što mi sada tražimo su izbori. Nekoliko puta smo im se javljali, žalili, bude tu nekoliko momaka, oni samo govore upravu ste. Oni kao predstavnici treba da rješavaju te probleme, ali očigledno je da ne smiju. Ako imaju imalo savjesti podnijet će ostavke i neće se kandidovati opet. Doći će neki novi momci i djevojke. Posebno ističem djevojke, jer bi se trebale više malo angažovati, mogu puno toga uraditi. Ova Asocijacija trenutno su sve muškarci, vezali su se međusobno tako da im niko ništa ne može'', ističu studenti.

Također, među studentima zatekli smo i neke iz SBK, koji su nam kazali da jedino njihov kanton ne plaća subvenciju od 30KM. Prije nekoliko godina su bili i protesti studenata pred Vladom SBK, no ništa nije postignuto. A onda su nam pokazali poruku koju su masovno dobijali prije izbora, a koju možete vidjeti u nastavku.




(Amila Alijagić)