Za uložen novac nikad se nije moglo kupiti bolje i robusnije terensko vozilo, a svi koji su se mogli mjeriti s Ladom Nivom u blatu u kaljuži bili su višestruko skuplji.

Iako mnogi smatraju da su vozila iz nekadašnjeg istočnog bloka bila tehnološki zastarjela i potpuno podređena u poređenju sa zapadnoevropskim konkurentima, ali Lada Niva, poznata kao i VAZ-2121, najbolji je dokaz da to ne mora baš da bude tako.

Razvoj je krenuo 1971. godine kad su dizajneri VAZ-a pod palicom Vladimira Solovjeva krenuli s osmišljavanjem civilnog 4×4 vozila. Bili su inspirisani konceptom IZh-14 iz 1974. godine, prvim VAZ-om koji se nije bazirao na nekom od modela Fiata.


Samonoseća karoserija, nezavisan prednji trap i permanentan pogon na sve točkove sa centralnim zatvaračem diferencijala bili su garancija dobrih terenskih svojstava. A to su dokazali i prvi testovi. Na opsežnim ispitivanjima terenskih mogućnosti tokom 1973. i 1974. godine Lada Niva dokazala je da može da svlada uspon od 58 stepeni, prođe kroz vodu dubine 60 centimetara i kroz snijeg dubine 100 centimetara pa je 1977. godine dobila zeleno svjetlo za početak proizvodnje.

Dužinom od 374, širinom od 168 i visinom od 164 centimetara Lada Niva je zapravo izuzetno kompaktan terenac. Masa od svega 1.150 kilograma pogodna je voznim osobinama, kao i nezavisan prednji trap te teleskopski hidraulički amortizeri. Inicijalno se nudila s 1,6-litarskim benzincem s rasplinjačem, koji je razvijao 72 KS i 126 Nm, te 4-stepenim ručnim mjenjačem, koji je 1985. godine zamijenjen 5-stepenim.

Uz tri diferencijala i zatvarač centralnog te permanentan pogon na sve točkove rijetke su prepreke koje Lada Niva ne može uvjerljivo da savlada. Uz sve dobro poznate vrline na makadamu, kaljuži i teškim terenskim uslovima Rusi su se tada hvalili najvećom brzinom od 130 kilometara na sat ali i štedljivim motorom.

Naime, u mnogobrojnim reklamama Nive u tadašnjem SSSR-u isticala se prosječna potrošnja od 8,25 litara pri stalnoj brzini od 90 kilometara na sar. Naravno, u praksi je Lada Niva sve samo ne štedljiva, ali dokle god vrhunski ispunjava osnovnu namjeru na potrošnju se niko ne obazire.


Zapadnu Evropu osvojila je na salonu automobila u Parizu 1978. godine. Posjetioci su bili oduševljeni pa je prodajni start bio izuzetno dobar, a uskoro je Lada Niva držala čak 40 odsto udjela u prodaji vozila s pogonom na sve točkove 4×4. Udaljenost poda od tla iznosi čak 23,5 centimentra pa je bila idealna za teško dostupna područja, dodatan plus bila je mogućnost prevoza tereta od do čak 860 kilograma mase.

Prvobitni model imena VAZ-2121 Niva ili Lada Niva 1600 otišao je u “penziju” 1993. godine, a na tržište je stigao VAZ 21213/21214 ili Lada Niva 1.7/1.7 i s motorom sa 80 KS, opremljenim elektronskim ubrizgavanjem goriva. Spolja su izmjene zanemarive.

Zapravo, teško je realno prikazati koliki je značaj Lade Nive na razvoj terenskih vozila širom svijeta, jer ni u četrdesetoj godini života ne pokazuje znakove umora.

Na vrhuncu slave prodavana je u više od 100 zemalja, a namjene su različite.

Na našem području i dan danas je omiljen izbor šumara, ali drugi su Ladu Nivu koristili i kao vozilo hitne pomoći, vojno vozilo, policijsko i vatrogasno vozilo. Takođe, mnogi avanturisti u neke ekspedicije ne bi ni krenuli da nijesu imali saputnika poput Lade Nive, piše CDM.

(Alen Avdić)