April je mjesec koji u svima budi ratna sjećanja. Evociraju se bolne, ali i ponosne uspomene kod onih koji su taj mjesec i naredne mjesece u periodu od 1992 - 1995 godine duboko urezali u historiju odbrane grada Sarajeva. Tih mjeseci se sjećaju i naši sagovornici, sjećaju se kota bitnih za odbranu grada. Jedan je specijalac, drugi je borac Armije RBiH. Jedan je Samir Čajić Čaja, drugi je Kemo Murtić. I oni su heroji grada. A sjećaju se Stupa, sjećaju se i Žuči, strateških ratnih tački. Nakon 20 godina Čaja i Kemo opet su tu...
Kemo Murtić je u ratu bio diverzant, a brdo Žuč u njemu budi posebne emocije. Ovdje je ostavio četiri godine života, ovdje je ostavio svoje prijatelje i saborce....
Vikićev specijalac, Samir Čajić Stup poznaje kao svoj dom, jer je Stup i bio njegov dom pune četiri godine, a Pijačna ulica... to je ulica koja ga vraća u doba kada je imao 21 godinu.
A u Keminom životu bitan je i dan kada je došao da brani brdo Žuč... Komandovao je svojom jedinicom koja je stigla kao ispomoć braniteljima na Žuči. Tog užasa se dobro sjeća...
Priče koju su nam Čaja i Kemo evocirali su priče kao iz akcionih filmova. Strah, panika, sreća, suze... to su emocije koje ne blijede...
Novinarka: Alma Alilović – Kurtović
Snimatelj: Alen Alilović
Montaža: Emir Preljević