"Otvoriše se anđeoska vrata Bosna Seme za druženje sa nastavnicima i novinarima, osim za one sa kojima se duže vremena interesno usko povezani i prema njihovom savjetu. Jer, ako ako niste znali, odnedavno BOSNA SEMA ima SAVJETNICU/E za medije. I nema tu ništa sporno, da nije kako jest i kako svi znamo da ide. Kaže nam direktor, ali ovaj put direktor srednje škole – makar znamo ko je – „da ovdje nema prostora za verbalno i fizičko nasilje“.

Da nismo upoznati sa sluačajem sina Sabahudina Komića, kao i drugih Bosanaca koji, bacajući grdne pare na upisnine, knjige, opremu i koledž, želeći uspjeti u svijetu gdje je tržište sve, i  gdje vrijediš onoliko koliko se prilagodiš i poništiš sebstvo, bila bi ovo jedna dirljiva priča gdje su nastavnici hizmećari. Ili da nije slučaja Aleksandra Brezara. Ovdje neću spominjati druge učenike jer ćemo sačekati da se sami oglase. Međutim, naša su djeca, i tu nema razlike između osnovne i srednje škole, zauzvrat dobila osjećaj kompleksa niže vrijednosti, uniženosti, ubijen im je svaki osjećaj za pravdu i smisao borbe za pravdu. Naravno, za to niko neće snositi odgovornost: ni jadni roditelji jer žele najbolje, ni predatori jer nema države da ih sankcionira. Zašto naše Ministarstvo i Prosvjetno-pedagoški zavod nisu pokrenuli jednu akciju koja bi podrazumijevala izradu psiholoških profila i djece i nastavnog osoblja. Znam da bi određeni lako prošli jer nisu na pogrešnom mjestu, a neki bi morali odšetati do drugih ustanova. O tome svjedoče djeca koja se upravo liječe, a o  svojoj koži i iskustvu – ovdje uopće neću govoriti. O tome ćemo na relevantnijem mjestu – gdje će više govoriti dokazi, a manje turska kuhinja i dodvoravanje.

Dragi gospodine M. Karsli iz Odjela za odnose s javnošću, teško onome koga Vi savjetujete. A ko Vas savjetuje, to mogu jasno pretpostaviti. Gospodine Oge, morali biste znati, barem instinktivno, loše VAS savjetuju, jer kao direktor u lancu jednog, istina vrlo kontraverznog sistema, kakav je Bosna Sema, podrazumijeva se da pametnom savjet ne treba, a budalu je zalud savjetovati.

Što se tiče bh. kontrola za rad. One su priča za sebe. Baš me zanima da li ste ih i koliko puta skromno nagradili u ovih 20 godina da bi zažmirili. Jer, kad kod sam ja dolazila da razgovaram s nekim profesorima, govorili su nekim začudnim jezikom. Ličio je na turski. Uostalom, moj sin je imao i traumu od tog jezika. 

Zašto ne kažete pod kojim uslovima rade tih 85 od sto uposlenih iz BiH? Zašto ne kažete kako ih isplaćujete? Zašto ne kažete koje su privilegije onih koji čajenišu, a posebno onih koji idu na džumu i čitaju određena djela? 

Da li bi bilo moguće u Turskoj ili bilo kojoj drugoj normalnoj zemlji isplaćivati plate onako kako Vi to radite? Da li bi bilo igdje moguće nezasluženo nagrađavitati one koji pohađaju i džumu, i kako ta nagrada izostaje za one koji se ne daju bosnasemizirati – indoktrinirati? Za sve navedeno, a ovo je tek kap u moru, u normalnoj bi se zemlji odmah uključila finansijska policija, a poslije Vaših izjava – morali biste dati izjavu u policiji i pravosudnim organima, podsjećam, samo ako uzmemo primjer Vašeg  učenika Komića koji je četiri godine sistematski zlostavljan. A gdje su tek ostali, među njima oni koji su već svjedočili u Tužilaštvu, a gdje su tek oni koji se nama javljaju? I hoće da svjedoče. 
Govorite da Vaši uposlenici dolaze iz Turske, ali ne kažete iz kojeg dijela Turske. Ona je, da Vas podsjetim, velika zemlja u kojoj postoje velike regionalne razlike. Da je to tako, uvjerili su se roditelji koje su posjećivali Vaši profesori, skidajući čarape pri ulasku u toalet. Odatle dolaze Vaši profesori, zato im svako zlostavljanje znači samo koškanje. Za prepoznavanje zlostavljanja potrebana je senzibiliziranija struktura ličnosti, čime se Vaša institucija ne može pohvaliti. U to sam se uvjerila na svakom razgovoru, koji je, valjda s razlogom uvijek morao biti u četiri oka.

Zašto stalno mijenjate osoblje kad to nije pedagoški najbolje rješenje? O tome Vi mnogo ne govorite, a morali biste objasniti. Zašto jedni ostaju 15 godina, a drugi se mijenjaju? Ko koga kontrolira? Ostaju li oni u koje ste sigurni ili oni idu dalje, a ove druge nadzirete?

Vi možete zaposliti više osoba iz BiH samo u uvjetima koje Vi nudite, a o njima se već zna u javnosti. To su izrabljivački i ponižavajući uvjeti, koji ne podrazumijevaju samo umijeće u poslu, nego odanost ideologiji, zato možete zaposliti tek one Bosance i Hercegovce koji nemaju kamo, pa im Vi ostajete kao prijelazno, možda i jedino rješnje.

Dalje, rekoste da rješnje dajete samo Vašim svršenim studentima – pa kome biste drugo??? Samo oni su prošli potrebnu obuku da hizmećare. Nema tu nauke, gospodine Oge, ali ima dogme preko glave. Bosni, ovakvoj kakva je sad, trebate upravo vi – da nam hizmećarite, kad nam nema ko. 
Bilo bi zanimljivo prisustvovati tom monitoringu koji spominjete. Monitoringu ili mornitoringu? Kako Vam opstaju oni koji osim turskog ne znaju nijedan drugi jezik? Zar je Vama normalno boraviti negdje, u nekoj zemlji toliko godina, a ne naučiti jezik te socijalne sredine? Čak se i ne potruditi. Znači li to da Vi, u mojoj Bosni i Hercegovini, njegujete exteritorijalni princip? Da počenom učiti turski?

Lijepo je čuti da ćete, napokon, uzeti u obzir mišljenje i roditelja i učenika – do sada nikad niste. Roditelji nisu imali nikava prava jer je odgovor s druge strane uvijek bio isti – TAKVA SU NAŠA PRAVILA. 

Kažete da ste održali dva roditeljska sastanka. Bravo za Vas! Zbilja napredujete. A kažete da je Mahir za Vas završena priča. Vidite da nije. Vi ste zbog njega, prema Vašim riječima, povećali broj roditeljskih sastanaka. Zbog njega mnogi u Vašoj školi ne spavaju jer nas neće iznenaditi ništa, budući da ćemo zbog PRAVDE ZA MAHIRA ići i daleko izvan ove zemlje. I bavit ćemo se njihovim zlostavljačima, kao i vama do kraja naših života. I možete utišati sve novinare, i možete potkupiti sve koji su tome prilježni unutar sistema, i možete uvesti zavjeru šutnje, a na zataškavanje ste se već navikli, pa vam ništa do toga neće ići baš teško, a i pali ste na plodno tlo, samo s Mahirom nećete tako završiti, ne onako kako vi mislite. Tako možete s roditeljima s kojima ste pregovarali na tajnom roditeljskom sastanku, gdje je moralano ogoljena i Vaša škola, ali i većina roditelja. 

Teško ćete se Vi odreći BiH, veliki je promet u pitanju, a Bosanci i Hercegovci, podijeljeni i nepomirljivi po svemu, a željni  kapitalizmu svojstvenog internacionalizma, hrle vam nasumice kupujući ono što se kod Vas nikako ne može dobiti. Posebno ovi iz „viđenijih“ porodica. 
I na kraju, koliko kod Vas nema prostora za zlostavljanje govore pojedini Vaši učenici koji potvrđuju Vaše riječi: demantuju da nema prostora za nasilje i potvrđuju da za monstruoznost itekako ima.  Na dan dženaze svog školskog druga, Vašeg besprijekornog učenika po ponašanju i odgoju, oni pišu:“  WE ARE THE REASON“. Takvi u Vašoj školi i dalje opstaju, dok Mahir i drugi Mahiri odlaze. U najboljem slučaju da se dugotrajno liječe od traume proizvedene u Vašoj školi. Uzaludno se pravite nevješti. Možda se oslanjate na viceve o glupim Bosancima.  

Zato ćemo mi, gospodine Oge, koliko god Vas ugošćavali i čašćavali iz raznih PPZ-ova, Ministarstava i nadležnih inspekcija, i Vi njima prodavali maglu na svoj način, postati i ostati za Vas ono što su Mahirovi zlostavljači bili njemu. Mi Vas nećeno zlostavljati, Vi ćemo Vam samo ispostavljati. To što će se sve (sa)znati o Vama i Vašem konceptu i svemu što dozvoljavate unutar svojih zidina, mogu samo reći: „WE ARE THE REASON“, stoji u pismu.