Na most Vrbanja koji je tada prostor bio između Armije RBiH i agresora 18. maja 1993. godine došli su Admira i Boško, no snajperski metak prvo je pogodio njega, a zatim i nju. Dopuzala je do Boška, zagrlila ga i u smrt otišli zajedno. Njihova tijela danima su ležala na tom međuprostoru, izvukli su ih pripadnici radnog voda VRS-a. Prvobitno su sahranjeni u Lukavici, a 1996. godine posmrtni ostaci pokopani su na groblju Lav.

Svake godine 18. maja na grobu Boška i Admire građani ostavljaju cvijeće, a i brojni turisti koji su saznali za ovu tužnu ljubavnu priču.

Admira i Boško, djevojka i mladić različitih vjera, nisu znali za razlike, maštali su o zajedničkom životu, vjerovali da ih ništa ne može razdvojiti. Voljeli su se pod sarajevskim nebom, vjerovali da ljudskost, dobrota i ljubav mogu pobijediti rat, mržnju i svo zlo koje se nadvilo nad Sarajevom.

Pjesma grupe Zabranjeno pušenje Boško i Admira snimljena je 2013. godine i govori o tragičnoj ljubavi dvoje Sarajlija, Bošnjakinji i Srbinu, koji su rođeni iste godine, o njihovoj bezgraničnoj ljubavi otkako su se upoznali u srednjoj školi i o tome kako ih različitosti, ljudska zloba, rat pa čak ni smrt nisu uspjeli rastaviti.

Istraga o ubistvu Admire i Boška nikada nije vođena i njihov ubica nikada nije otkriven. 


(Fena/Admir Oručević)