Sa prijedlozima koje im je ponudila Vlada nakon hitne sjednice u sobotu nisu zadovoljni. Za njih su ti zaključci, rekli su, previše uopšteni i bez konkretnih rješanja.

Borci od Vlade traže tek tri stvari: Da Vlada ukine više od 1.000 boračkih udruženja koja, smatraju, bespotrebno troše javni novac i da se formira jedno, krovno boračko udruženje na prostoru Federacije BiH, traže formiranje javnog registra boraca iz kojeg bi se vidjelo ko prima naknadu za učestvovanje u odbrani države tokom agresije 90-ih i traže dodjeljivanje boračkog dodatka za nezaposlene borce koji bi iznosi oko 320 KM, koliko i minimalna penzija u Federaciji.

Federalni premijer Fadil Novalić rekao je da Federacija godišnje izdvaja oko 450 miliona KM za borce, te da dodatna izdvajanja  nisu realna, jer javni budžet to ne bi izdražao. Borci ne misle da je premijer upravu. Potebno je, poručili su, uvesti samo reda u izdvajanja za boračku populaciju. Budžet Federacije danas crpe 'borci' koji u Armiji RBiH nisu proveli ni dana. Kada bi Federacija imala snage da provede ozbiljne reforme u ovom dijelu, novca za prave borce, smatraju, bilo bi sasvim dovoljno.

- U Armiji RBiH je tokom rata, zajedno sa HVO, bili negdje oko 280.000 vojnika. Više od 20 godina nakon rata taj broj je porastao, umjesto da se smanjio, jer su mnogi borci umrli. To govori da je mnogo onih koji neopravdano troše javni novac na uštrb istinskih učesnika u odbrambeno-oslobodilačkom ratu – smatraju borci koji već 13 dana protestuju u centru Sarajeva.

Nazil Velić je 50-godišnji rukovodilac mašina u drvnoj industriji. Alaga Ahmić je 59-godišnji inženjer prehrambene tehnologije. Velić je iz Bugojna a Ahmić iz Ahmića kod Viteza. Upoznali su se na protestima. I jedan i drugi su od prvog do posljednjeg dana učestvovali u odbrambeno-oslobodilačkom ratu koji je Bosnu i Hercegovinu zadesio 1992. godine. Od okončanja rata 1995. do danas nisi uspjeli pronaći stalno zaposlenje. Snalaze se na razne načine. Uglavnom žive od poljoprivrede, bez ikakvog stimulansa od države.

Alaga Ahmić govori za agenciju Patria da je žrtva politike. Na meti je lokalnog HDZ-a iz Viteza, jer je svjedočio pred Haškim sudom protiv pripadnka HVO-a za zločine u Ahmićima 1993. godine.

- U Vitezu ne možete dobiti niti jedan ozbiljan posao ako HDZ to ne odobri. Za mene nema podrše od njih jer sam svjedočio o zločinima u Ahmićima. Nemam podršku ni od bošnjačkih predstavnika u vlasti, pa sam zbog toga bez posla sve ove godine -  kaže Ahmić.

- Situacija je zapravo apsurdna. Zločnici koji su činili nedjela u Ahmićima danas imaju penzije i razne naknade, a ja koji sam preživio zločin nemam nikakva prava jer sam javno govorio o tome – objašnjava Ahmić, koji dodaje da on nije na ulici i da nije gladan, jer živi na selu i hranu uzgaja za svoju porodicu i sebe, ali je nezadovoljan odnosom države prema njegovim saborcima i njemu.

- Ja nisam gladan, ali neki od ljudi koji su došli na proteste nemaju dovoljni ni za hranu – kaže Ahmić.

Velić također objašnjava novinaru Patrije da su njegova trojica braće i on cijeli rat bili na usluzi državi, ali da dvije decenije nakon rata niko od njih nema stalno zaposljenje. Naprotiv, kaže, sistem koji trenuto vlada ovim bosanskohercegovačkim entitetom sve vrijeme ih 'gura' da za egzistenciju zarađuje na crnom tržištu.

- Nakon okončanja rata pokušali smo osnovati firmu koja bi se bavila preradom drveta. Nakon mjeseci hodanja po općinskim šalterima, potrošenog novca i vremene odsutali smo... Uvijek iznova nam je falio neki papir. Državni službenici su nam tražili mito. Na kraju smo odustali od svega. Ali, naše porodice od nečega moraju živjeti, pa smo počeli preprodavati drva na crnom tržištu. Tada nas je država proglasila lopovima, i dobili smo zatvorske kazne – kaže Velić.

Oko 200 bivših boraca Armije RBiH došli su iz dvadesetak općina u Federaciji.  Protesti su mirni, pa skup osigurava tek nekoliko policajaca. Borci kažu da će protesti i ostati mirni. Silom ne žele rješavati svoje probleme. I nadaju se pravdi. Neki od njih su najavili da će se spaliti ukoliko Vlada ne udovolji njihovim zahtjevima. Većina drugih vjeruje da ipak neće biti potrebe za tako radikalnim potezima.

Ahmić i Velić će Bajram prvi put dočekati izvan svojih kuća. Kažu da ih obuzima neki čudan osjećaj. Isti onaj ružni osjećaj kao kada su odlazili na front.

(Patria / Haris Ahbabović)