Vrlo emotivan trenutak doživjeli su svi prisutni, a plakali su svi, ljekari, medicinske sestre, pacijenti...

Semin Bećirbegović kazao je da je počastvovan što je radio s ljudima na Klinici za ortopediju.

- Emocije su pomiješane, ne znam šta reći. Dolje niže 500 metara je Opća bolnica Abdulah Nakaš, sutra je novi radni dan i idemo dalje. Nastavljamo raditi, ali je ovo je jedan od najtežih trenutaka za mene. U ovom trenutku ne mogu govoriti o eventualnom povratku, jer moram biti fokusiran na posao i pacijente. Trebamo se navići na neke nove ljude, ali s ovim je bilo zadovoljstvo raditi svih 15 godina – kazao je dr. Bećirbegović. 

Hasan Tanović istakao je da je svaki rastanak težak te da imaju ispraćaj na mjestu gdje je sve počelo.

- Posebno je težak  momenat za mene, jer sam ja na ovoj Klinici ležao 1992. godine kao ranjeni pripadnik Armije RBiH, nakon toga sam i 60 postotni ratni vojni inavlid i meni posebno ovaj odlazak je težak, jer su ovdje sada neke sestre koje su i tada radile. Teško mi je...- kazao je dr. Tanović.

On je ponovio da s Klinike za ortopediju KCUS-a odlaze zbog pritisaka.

- Mi kao časni ljudi to više nismo mogli trpiti i podnijeti. Žao mi je što ovdje ostaje puno ljudi koji misle isto kao mi, ali nemaju priliku promijeniti radno mjesto i zbog egzistencijalnih razloga ostaju tu. Sva naša borba je da i njima bude bolje. Svi mi imamo neku svoju hidžru i odlaske, radi boljeg i nas i onih koji ostaju. Ne znači da se nećemo vratiti, ali Bože zdravlja – istakao je Tanović.

Doktor Senad Maksić istakao da su njegove emocije podijeljene.

- Naravno da mi je žao i teško mi je pogledati na sve ove saradnike, ali tako je kako je. Što kažu fudbaleri život ide dalje i moramo nastaviti raditi.

Ja sam zahvalan svima i ja svima od srca želim uspješan rad, a mi ćemo s našim novim, a i nekim starim ratnim drugovima nastaviti rad u Općoj bolnici – istakao je dr. Maksić. 

(NAP/Amila Alijagić)