- Lokalna zajednica na neki način posjeduje prirodni resurs i ona treba da uvidi svoju korist pri eksploataciji određenog resursa kao što je voda, sunce, vjetar, biomasa, itd. Te koristi su mnogobrojne i ogledaju se u promovisanju lokalnog tržišta rada kroz stvaranje novih radnih mjesta (npr. za izgradnju postrojenja, za isporuke ili usluge roba i dobara, itd.), unaprjeđenje lokalne infrastrukture, mogućnosti formalnih i neformalnih obuka, ulaganja u energetske projekte, niže cijene za energiju (električnu i toplotnu), mjere energijske efikasnosti u domaćinstvima, javnoj upravi, javnoj rasvjeti, unaprjeđenju stanja okoline (ozelenjivanje površina, parkova, itd.), te uključivanje javnosti i zainteresiranih građana u investiranje – kazao je Harbaš za Fenu dodajući da su trenutne koristi od projekata obnovljive energije u vidu koncesionih naknada u iznosu do pet posto koje idu u budžet i ne vraćaju se tamo gdje nastaju.

Organizovanje građana, kao je naveo, može biti neformalno ili formalno kroz na primjer energetske zadruge i slična udruženja.

- Na takvim modelima bazira se oko 50 posto instalisanih OIE kapaciteta za proizvodnju električne energije u Njemačkoj, što znači da je u vlasništvu građana oko 50 posto obnovljive električne energije i da na taj način građani imaju korist, te se ne pravi jak otklon prema investiranju u OIE projekte kao što je to slučaj u BiH. Brojna domaćinstva imaju solarni panel na krovu, putem kojeg proizvodi, koristi i/ili prodaje energiju – naveo je Harbaš.  

Električna energija iz vode, sunca, vjetra i biomase, kako je dodao, podstiče se iz fonda kojeg pune krajnji potrošači, odnosno prvenstveno građani putem sistema naknade za obnovljive izvore energije plaćanjem računa za električnu energiju. Obzirom da građani pune taj fond, navodi Harbaš, njima se treba omogućiti i da povuku određena sredstva iz tog fonda.

- Svijest građana da su ustvari oni ti koji potiču proizvodnju električne energije iz OIE je na vrlo niskom nivou. Informacija o povećanju naknade na računima za električnu energiju u BiH većinom prođe nezapaženo jer ne predstavlja visoku stavku, kako kod samih građana, krajnjih kupaca električne energije, tako i u medijima. Vjerovatno zato što jedno prosječno domaćinstvo na mjesečnom nivou izdvaja svega jednu KM u vidu naknade za OIE i za to nema nikakve koristi u vidu mogućnosti investiranja kao fizičko lice, proizvodnje i potrošnje energije na licu mjesta, neto mjerenja ili slično. Budućnost je u tzv „prosumage“ korisnicima, odnosno onima koji proizvode, koriste i skladište energiju – dodao je Harbaš.

BiH je prepoznatljiva kao zemlja sa značajnim energetskim resursima, kako konvencionalnim, tako i obnovljivim. Tu se prije svega ističu vodeni tokovi velikih rijeka, ali i manjih tokova širom BiH, te energija sunca i vjetra pretežno u Hercegovini, kao i biomase širom BiH. Neosporna je činjenica da potencijali obnovljivih izvora energije u BiH postoje, ali se postavlja pitanja njihove kapitalizacije, odnosno iskorištavanja i prevazilaženja svih barijera.

- Državni cilj povećanja udjela korištenja OIE u bruto finalnoj potrošnji energije treba da bude stvaranje dodatne vrijednost na domaćem nivou, odnosno korištenja onih oblika OIE i tehnologija koji će kreirati radna mjesta i doprinijeti održivom razvoju, prije svega lokalne zajednice i njenih građana. Kako bi ispunila taj cilj, država treba omogućiti svojim lokalnim zajednicama i građanima transparentne poticaje kako su to uradile razvijene zemlje EU - kazao je Harbaš.

(FENA/Amila Alijagić)