Nepravosnažnom presudom iz marta 2016. godine, Šešelj je oslobođen optužbi za progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, kao zločine protiv čovječnosti na području Srbije, Hrvatske i BiH.

Presudom je utvrđeno da je stvaranje “Velike Srbije” bilo Šešeljev politički cilj, ali da nije podrazumijevalo činjenje zločina.

Vijeće je također zaključilo da nema dokaza o krivičnoj odgovornosti Šešelja za slanje dobrovoljaca jer nije dokazano da je to činjeno u zločinačke svrhe već da postoji mogućnost da je ono bilo namijenjeno zaštiti Srba.

Vijeće je također zaključilo da “propaganda nacionalističke ideologije” nije sama po sebi zločin. Za Šešeljeve huškačke govore Vijeće je ocijenilo da su služili za podizanje morala vojnicima na terenu, a oni koji jesu bili huškački – nisu rezultirali progonom.

Haški tribunal je Šešelja u novembru 2014., prije izricanja presude, pustio na privremenu slobodu zbog toga što je obolio od tumora na jetri. Šešelj nije prisustvovao izricanju prvostepene presude.

U decembru prošle godine iznesene su žalbe na ovu presudu, u kojima su tužioci u Haagu zatražili poništenje oslobađajuće presude Šešelju i da bude osuđen za zločine u BiH, Hrvatskoj i Vojvodini.

Tužilaštvo smatra dokazanim da je Šešelj zločinačkom pothvatu, prevođenom srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, značajno pridonio huškačkim govorima i slanjem dobrovoljaca te time poticao na zločine.

Stoga je tužilac Mathias Marcussen zatražio da Šešelj bude proglašen krivim i osuđen na 28 godina zatvora, a kao alternativu predložio je da mu sudi ponovo.

“Ključna pitanja u predmetu nisu presuđena na pravilan način. Zapanjujući je zaključak presude da tužioci nisu dokazali sistemski i rasprostranjeni napad na civilno stanovništvo u Hrvatskoj i BiH. Žrtve i svjedoci imaju pravo čuti objašnjenje kako ovo raspravno vijeće može doći do toga zaključka”, kazao je Marcussen na žalbenoj raspravi u decembru prošle godine u Haagu, dodavši kako “presuda ne zadovoljava kriterije ICTY-ja, ona mora biti poništena.”


(Admir Oručević)