Tokom samog sudskog postupka u više navrata je utvrđeno da Tužilaštvo, odnosno tužioci, svjesno i namjerno nisu utvrđivali one okolnosti koje su jasno ukazivale da je Dženan Memić fizički napadnut već su činili sve da lažnim dokazima i vještačenjima prikažu smrt mladića kao saobraćajnu nesreću. U prijevodu to znači da je Tužilaštvo KS svjedno podiglo lažnu optužnicu protiv Ljube i Bekrije Seferovića za djelo koje nije počinjeno. 

Tužilaštvo KS, odnosno tadašnji postupajući tužilac Meris Ćato, na najgrublji mogući način se oglušio na upozorenje saobraćajnog istražitelja Sefedina Škrijelja koji je vršio uviđaj u noći 8. februara 2016. godine da se ne radi o saobraćajnoj nesreći. Škrijelj je to potvrdio i tokom svjedočenja na Kantonalnom sudu u Sarajevu. Naveo je da nije pronađena kontakt tačka između vozila i pješaka.

Tužioci Mladen Furtula i Sead Kreštalica u žalbi koju su uputili Vrhovnom sudu FBiH najveću pažnju posvetili su odbrani Alise Mutap, ključnog svjedoka, tvrdeći da je imala amneziju iako su vršena tri timska vještačenja i Sud je uvažio ono u kojem se tvrdi da nije bilo potresa mozga. Tužioci potpuno odbacuju nalaz vještaka Željka Karana koji je naveo da Mutap nema povrede koje su tipične u slučajevima saobraćajne nesreće odnosno naleta vozila na pješaka.

Tužioci Furtula i Kreštalica pozivaju se i na rekonstrukciju za koju tvrde da je nisu bili obavezni i dokumentovati odnosno napraviti videsnimak, a koju je sud u potpunosti odbacio zbog niza propusta, a najvećim dijelom jer je tužilac Kreštalica ispitivao i navodio optuženog na priznanje što nikako nije smio učiniti.

U toj rekonstrukciji optuženi Seferović ne može pokazati mjesto navodnog udara, a svjedok Alisa Mutap pokazuje način kretanja Dženana Memića i nje u noći 8. februara 2016. godine, iako je tužilac pokušava navesti na drugi scenario koji će kasnije biti naveden u nalazu vještaka saobraćajne struke Ševala Kovačevića.

Kovačević je tvrdio da su se pješaci kretali sredinom kolovoza, a da je nakon navodnog udara Dženan „odbačen osam metara, a da je prije toga Alisu odgurnuo“. Taj nalaz sud je odbacio kao paušalan, nedorečen i neprihvatljiv. Povrede koje su utvrđene na tijelu Dženana Memića ne odgovaraju saobraćajnoj nesreći što je ponovljeno više puta tokom sudskog procesa.

Tužioci u žalbi dalje tvrde kako su na licu mjesta pronađeni tragovi stakla i plastike koji ukazuju na saobraćajnu nesreću, ali ne objašnjavaju kako je od pronađenih šest komada vještaku Jasminu Bijediću dostavljena kesa sa 83 komada stakla!

Nema ni objašnjenja zašto nije izuzeta krvava majica Alise Mutap, ko je obrisao snimke za hotela Crystal, zašto je sakrivena prva rekonstrukcija izvedena početkom aprila 2016. godine, zašto nikada nije saslušan doktor Alija Čeljo koji je potvrdio da povreda na Dženanovoj glavi nije mogla nastati od udara vozila. Nisu tužioci Furtula i Kreštalica objasnili ni gdje je nestao komad laka (pronađen samo jedan tokom uviđaja!) koji se po strukturi podudara sa dva različita vještačena vozila!

Tužilaštvo KS vodilo je neadekvatnu istragu, a ona zapravo nikada nije smjela ni prestati kada je riječ o ubistvu. Pored živog svjedoka, dokaza koji više nego jasno pokazuju da je iscenirana saobraćajna nesreća, devet tužilaca koji su radili na predmetu Dženan Memić, Kantonalni sud je potpuno ispravno presudio da saobraćajne nesreće nije bilo. Svaka druga presuda bila bi izrugivanje porodici žrtve, pravdi i istini na kojoj bi se trebao temeljiti svaki pravosudni sistem jedne države. 

Porodica Memić od samog početka je tvrdila da je riječ o lažnoj optužnici iza koje stoji glavna tužiteljica Dalida Burzić čiju ostavku zahtijevaju već više od dvije godine i reakciju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.

(NAP/Alen Avdić)