No, mir je, baš kako su to mudri rekli, za neke od bivših boraca bio teži od rata, pa se i Palata, poput mnogih saboraca, suočio sa zdravstvenim problemima. Neposredno poslije rata primijetio je simptome posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), koji su ga mogli koštati života.

- Bio bih pod zemljom da se nisam obratio ljekarima. Najopasnije je šutjeti o ovoj bolesti, jer je ona tihi ubica – počinje svoju ispovijest za „Avaz“ naš sagovornik, a povodom Dana mentalnog zdravlja, koji je ovih dana obilježen širom naše zemlje.

Palata se ljekarima  obratio tri godine nakon što je skinuo uniformu. Osjetio je da gubi zrak, probadalo ga je u prsima, pretjerano se znojio. Radio je tada u zaštitarskoj agenciji i sve krio od poslodavaca, ali i porodice, kako bi ostao na poslu.

- Morao sam raditi, jer mi je bila ugrožena egzistencija. Na operaciju kičme  otišao sam 2003. godine i nakon toga mi je bio zabranjen rad. Nisam mogao u penziju, morao sam na biro. Sve to je doprinijelo eskalaciji mojih problema. Znao sam u donjem vešu izaći pred zgradu i čekati kombi kojeg nema. Sanjao sam krv, vraćale su mi se slike iz rata. Jednostavno, bio sam pred samoubistvom - kaže on.

Ipak, odlučio se na hrabar korak, potražio je pomoć stručnjaka, pričao šta ga muči. Dobio je terapiju, na koju i danas ide svaki 21 dan.

- Ova bolest  može se zaliječiti, ali ne i izliječiti. Najbitnije je da ljudi koji imaju ovakve i slične simptome ne šute. Moraju zatražiti stručnu pomoć ako žele ostati među živima - kaže Palata, koji svojim iskustvom i savjetima pokušava pomoći mnogima.

Palata je potpredsjednik Udruženja za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji „Fenix“.

Na Dan mentalnog zdravlja održano je druženje s korisnicima  usluga, a organizirana je i kotlićijada. Udruženje poziva sve ljude koji imaju tegobe da im se obrate i da kroz razgovor pokušaju pronaći izlaz iz problema.

(Alen Avdić)