Toliko smo se posvetili slavlju, da su u potpunosti zanemarene tvrdnje nekih doktora iz Wuhana koji su stidno ustvrdili kako je moguće da je riječ o novom virusu, koji pravo liči na SARS (ne misli se, naravno, na bend iz Srbije, već na teški akutni respiratorni sindrom što se pojavio između 2002. i 2003. godine, također u Kini). 

Već u januaru, dok smo dolazili sebi od silnog slavlja, a usput brinuli o koalama i klokanima koji su spasavali žive glave iz nezapamćenog požara što je harao Australijom, virus je uzeo put pod noge, iliti je dao vjetra petama, i obreo se prvo u Tajlandu, a zatim u Japanu, te Koreji, a potom i kod čika Trumpa. 

Čak i kada su Kinezi stavili u karantin 36 miliona ljudi (dakle, najmanje 10 puta više nego nas ima u BiH) i sagradili bolnicu sa 1 000 kreveta za nešto više od dvije sedmice, svijet je mislio da je sve to tamo daleko... I dok su jedni ispijali „Corone“, drugi su „umirali muški“ protiv nevidljivog neprijatelja. Kao da je u pitanju druga planeta, a ne susjedni kontinent!

Februar je počeo sa prvim smrtnim slučajem izazvanim korona virusom izvan Kine, a ubrzo zatim umire i kineski doktor Li Wenliang koji je prvi i na vrijeme htio alarmirati javnost i naučnike širom svijeta o ozbiljnosti novog virusa, ali mu to kineske vlasti nisu dozvolile. Neozbiljnost, zavjera, ili ko će ga znati šta je po srijedi, ali do 20. februara broj zaraženih je porastao na skoro 76 000 širom svijeta, a oboljenje od korona virusa je dobilo ime „Covid-19“ – čestitamo!

Onda je buknulo u Italiji. Tek devet registrovanih slučajeva kojih je bilo 22. februara, pretvorilo se u 76 samo dan kasnije. A dan iza toga se cifra uduplala, pa su se vlasti u Lombardiji odlučile da zatvore 10 gradova kako bi zaustavile dalje širenje. Zatvaraju se škole, vrtići, otkazuje karneval u Veneciji, a zabranjuje se rad i ugostiteljima. Javna okupljanja nula poena! Ostatak svijeta se malo nasekirao kad su otkazali derbi između Juvea i Intera. 

U Iranu se situacija pogoršava, ali to je daleko – ne treba se sekirati previše. Brazilac, koji je poslovno putovao u Italiju, donio korona virus i u Latinsku Ameriku, a malo kasnije jedan Italijan leti u Nigeriju i sa sobom, umjesto darova, donosi virus i na afrički kontinent. U Crnoj Gori se ulijenila i korona, pa tamo dolazi tek 17. marta čime i zvanično ne postoji zemlja u Evropi bez zlog virusa. Nazdravlje! 

Utakmice se, zatim, igraju bez prisustva publike. Umjesto huka sa tribina, čuje se češanje zastavice o dres linijskog sudije, svaki kontakt lopte i raznih marki markiranih kopački, te brojne vulgarnosti na različitim jezicima ljudi koji zarađuju milione od šutanja lopte. Gledaoci ispred malih ekrana nezadovoljni. Bez publike nema atmosfere. Nije to to! Brzo nakon toga ukidaju se svi sportski događaji! Gledaoci ispred malih ekrana nemaju ništa protiv da se utakmice igraju i bez publike.

Da je vrag odnio šalu, odnosno da je šejtan došao po svoje, skontali su i ovi iz WHO-a (nije riječ o britanskom rok bendu, već Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji), pa su 11. marta zvanično proglasili pandemiju korona virusa. Ta vijest je najviše obradovala jednu grupu stanovnika naše zemlje, pa su u Konjicu okupili 300 ljudi (među kojima i federalnog premijera zvanog Fadil i par ministara) u zatvorenom prostoru i uz godišnjicu firme proslavili i ovaj veliki dan za planetu zemlju. Tamo nekim sitnim dušama je bilo valjda krivo što i oni nisu bili pozvani na dernek, pa su upregli Tužilaštvo BiH da formira predmet o čitavom slučaju. Kasnije će im biti i više nego drago što su izbjegli slavlje, jer je nakon pomenute proslave upravo u Konjicu nastao prvi klaster zaraženih podmuklim virusom. Valjda će se neko od „jezičara“ upustiti u kreiranje rječnika manje poznatih riječi a koje su usko vezane za pandemiju, pa da običan svijet ne doživljava klaster kao početak smaka svijeta, a stigmatizaciju kao komunizam. Gledaoci ispred malih ekrana počeli pratiti bjelorusku ligu. Nije ni taj Dinamo Minsk tako loš, a ima i publike na tribinama!

Sve ono što smo do tada gledali uglavnom u filmovima, postalo je stvarnost. Sranja s malih ekrana, velikog platna i iz glava holivudskih scenarista preselila su se na ulice gradova širom svijeta. Uz neznatnu razliku, a to je da sad nema Brucea Willisa koji bi se obračunao s negativcima, a Chuck Norris je prešao u komičare. 

U svoj frci i trci oko korone, odnekud ispliva vijest da Jemen gladuje. I to ne od jučer, prekjučer, već nekoliko godina. I to ne nekoliko hiljada ljudi, već milioni! Ali to su vijesti od jučer, dajte nam opet malo svježih informacija o mrtvima iz Italije i Španije. 

U BiH i zemljama regiona osnivaju se krizni štabovi, samo u Federaciji BiH osnovan kriza štab. Ne zna se ko je u većoj krizi - ovi u štabu, ili svi ostali koji zavise od njihovog rada, odnosno donošenja mjera. Uglavnom represivnih. Po uzoru na komšiluk organizuju se pres konferencije uživo, ali bez novinara. Samo jedna predstavnica sedme sile, što usplahireno čita pitanja koja su nespretno sastavljali valjda isti ovi što kao daju relevantne odgovore. Usamljena novinarka uplašena od bitnih faca koje izlaze pred mikrofon potpuno zaboravila na podpitanja, pa premijera Fadila ne upita da dodatno pojasni šta je mislio kad je kazao „Imam podatak da su do jučerašnjeg dana otpuštene 3 543 osobe. Ja bih prije rekao da je smanjen broj uposlenih, a ne da su radnici otpušteni”!? Ali se zato pomenuti funkcioner nije libio „naružiti“ medije što su mu se narugali kad se jadan zbunio, pa nije umio ni masku na lice staviti. Zlobnici bi kazali kako njemu maska i ne treba, jer više ni sam ne zna koje mu je pravo lice. A drugi opet dušmani skontali da bi se Zmajevi s lakoćom obračunali protiv Iraca sa sjevera i Slovacima, pa ukinuli i Euro.



Kad smo već kod šale, pošalica i duhovite riječi, mora se priznati da narodi i narodnosti naše zemlje i zemalja u okruženju, uprkos korona virusu, nisu izgubili smisao za humor. Čak naprotiv. Šalilo se na račun svega. Meni se nekako urezao vic o Fati i Sulji u izolaciji, što ne znači da je bilo i boljih... Ali, ko će sve to upamtiti?! Oni što se bave humoreskom komotno bi mogli neku knjigicu viceva o koroni izdati, pa iskoristiti nesreću u svoju korist. 

Helem nejse, vic kaže: Našli se Fata i Suljo u izolaciji, pa petog dana Suljo predloži da snime kućni porno uradak. Na to će mu Fata: Koliko smo dobri u krevetu, dragi Suljo, možemo napraviti samo GIF!

Odličan vic čuli smo i od mostarskog superhika (koji se vodi kao ravnatelj, ilitiga direktor vrlo ozbiljne medicinske ustanove u Hercegovini) koji reče javno, bez imalo srama, da mu je „umjesto sprida, uša sazad“. Pacijentima i osoblju, koji za razliku od ravnatelja, čini mi se, imaju veze s medicinom, nije bilo smiješno. U međuvremenu, otkazane su i Ljetne olimpijske igre.



U jeku borbe s korona virusom, ruski plavokosi (ustvari sjedokosi... ili bolje rečeno bezkosi) dečko se odlučuje obračunati s trgovcima naftom, a posebno Saudijcima. Rezultat obračuna: Barel nafte u svijetu nenormalno jeftin, gorivo u Federaciji i dalje bezobrazno skupo!

Prema posljednjim, do sada obrađenim podacima, u našoj zemlji korona virusom zaraženo je više od 450 osoba, a 13 pacijenata je umrlo uslijed posljedica uzrokovanih ovim virusom. Treba naglasiti da je u mojoj zemlji (2020. godina) još uvijek na snazi policijski sat (od 20.00 do 05.00 sati), te zabrana kretanja mlađim od 18 i starijim od 65 godina.

Danas je 1. april, ali kome je do šale?