- Ne znam. Meni ne treba ni stranka ni čopor ni manjina ni većina da me vodi kroz prolaznost dunjaluka. Ako nekoga volim, volim, ako ne volim ne volim, suštinski se oslanjam na one izbore na tom putu koji mi ne tište dušu kasnije. Ja ću sa sobom nositi svoje odluke, osjećanja i preuzeti odgovrnost na Onom svijetu jer nisam mrzila ili sam voljela nekoga jer je samo insan - piše Latić-Hulusić.

Dodaje da njoj niko "ne treba vraćati dugu" jer joj je niko nije ni uzeo.

- Vazda mi sjaji iz nekih insana jednako kao što umjesto nekih ljudi vidim samo beskrajni mrak. Mrak je u onima što ne podnose ni mene u burkiniju na Panonici, ni Lejlu u duginim bojama u Sarajevu, ni nikjabe ni minjake. Mrak podnosi samo istovjetni mrak i samo svoju mrku sliku u ogledalu. (Zato sam zahvalna Salko Zildžić koji je prvi politički subjekat koji se javno oglasio protiv mog istjerivanja sa javne površine i ponudio svoje borilačke vještine u zaštitu moje časti i, ako se treba tući, Salko samo zovi - nisam od kakve fajde ali da se zna na čijoj sam strani i da ti nisam zaboravila) - piše dalje.

Ističe da su "mračna i bolna srca onih koji u ezanima čuju indoktrinaciju", kao i onih koji, kako navodi, misle da će im treća BH. povorka ponosa: "Porodično okupljanje" odnijeti djecu u "pedere".

- Ali, šta vam ja mogu. Tako ste se sami zapečatili kao brendirane flaše čepovima ljudskih i prolaznih brendova. Kroz vas ništa osim prdeža vlastitog ne prolazi - napisala je Nejra Latić-Hulusić.

(A. Balićevac)