On je govorio o protestima građana pred OHR-om, a koji su nastali iz potrebe da se suprotstave namjeri visokog predstavnika da nametne izmjene Izbornog zakona BiH koji će državu odvesti u daljnju etničku podjelu.  

"Treba na početku napomenuti da protesti koji su počeli u julu ove godine i praktično od tada s povremenim prekidima traju u kontinuitetu, nisu usmjereni protiv g. Schmidta, a još manje protiv Ureda Visokog predstavnika kao institucije. Nalazimo se u vremenu kada se konačno artikulišu jasni stavovi, čija argumentiranost je neporeciva i oko kojih može i mora doći do izgradnje svijesti javnosti i javnog mnijenja. Prvi od njih je poziv na stvarno provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava, prvenstveno presude u slučaju Zornić. Hronološki prva od tih presuda, ona u slučaju Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, donesena je 2009. godine i trinaest godina građani ove zemlje čekaju da se one provedu.

Strani akteri sve manje govore o njima, a pri tome imaju alibi da je to nešto oko čega se trebaju dogovoriti domaći političari, a u stvarnosti ne čine ništa nego da omogućuju da isti ti političari koji nemaju ni zrno volje da donesu takva rješenja, ostanu na vlasti. Uz ove presude, treba dosljedno insistirati na implementaciji svih i cijelih odluka Ustavnog suda BiH te preporuka Ekspertnog izvještaja o pitanjima vladavine prava u Bosni i Hercegovini, kao i puta koji je zacrtan u četrnaest ključnih prioriteta formulisanih u Mišljenju Evropske komisije, a sve imajući u vidu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju te Evropsku konvenciju za zaštitu prava i temeljnih sloboda.

Drugo načelo, a ujedno i temelj za nezadovoljstvo koje građani sad već mjesecima u kontinuitetu iskazuju, je zahtjev za transparentnošću. Neki misle da nema osnove da se protestuje protiv izmjena Izbornog zakona jer ne znamo tačno kakve će one biti. Međutim, upravo činjenica da ne znamo gotovo ništa definitivno o sadržaju procesa koji može imati nesagledive posljedice na naše živote i sudbine jeste i mora biti shvaćeno kao itekako dobar razlog za iskazivanje građanskog otpora!

Treći problem je selektivnost u djelovanju i fokusu internacionalne zajednice. Neshvatljivo je da se ignorišu presude Evropskog suda za ljudska prava i da se kreće u reforme s parcijalnim utemeljenjem i obrazloženjem, koje bi se štaviše moglo i pravno osporavati. A činjenica je i to da sâm OHR potpuno ignoriše potrebu da se zaista implementira tzv. Inzkov zakon i tako se kreira ozračje u kojem se nekažnjeno negira genocid te veličaju ratni zločinci i zvjerstva koja su počinili. Čine to političari s kojima bi se navodno trebalo dogovarati oko nečega. Predstavnici internacionalne zajednice se pitaju zašto se ne protestuje pred Parlamentom oko ovih pitanja, a očekuju da građani ignorišu da je takvih protesta već bilo (npr. u vezi s izdavanjem JMBG), a strani ambasadori i danas održavaju „konstruktivne sastanke“ s političarima iz istih tih struktura, političarima koji proteklih decenija nisu bili ništa osim destruktivni.

Gruba i neopravdana pojednostavljivanja političke stvarnosti, svođenje na najprostije elemente u mjeri koja je već odstupila od suštine društvenopolitičkog uređenja ove države su ravna svojevrsnoj političkoj retardaciji. BiH nije zemlja „tri zajednice, tri konstitutivna naroda”, jer ko tako govori i misli ili zaista nije upućen čak ni u Dejtonski ustav, a da ne govorimo o širem kontekstu, uključujući i prošlost ove zemlje, ili čak nije sposoban za mišljenje van takvih jednodimenzionalnih okvira. Govori se o etničkim identitetima kao ne samo ključnim, već i isključivim.

Ne postoji racionalni argument koji može opravdati takvu politiku. Čak se i tehničkim izmjenama izbornog procesa pristupa selektivno, umjesto da se čvrsto insistiralo na osiguravanju takvih uvjeta koji će garantovati poštene izbore – i glasanje i brojanje glasova, koji bi građanima povratili vjeru u demokratske mehanizme. To je internacionalna zajednica očito bez ulaganja napora ili opiranja propustila da učini. Štaviše, njeni predstavnici su otvorili put za podržavanje
uvođenja pojma „legitimnog etničkog predstavljanja“, što je bez obzira na eventualne presedane u primjerima sporazuma političkih stranaka u Bosni i Hercegovini („Mostarski sporazum“), u temelju antidemokratsko i anticivilizacijsko djelovanje.

Čitavo ovo ozračje u kojem se svi opterećujemo ovakvim temama umjesto da glasači aktivno pokažu očekivanje od stranaka da ponude konkretne i kvalitetne programe u ovom periodu, čitava internacionalna zajednica, uključujući SAD koji svoje deklarativno formulisane vrijednosti maskiraju filterom pragmatizma i realpolitike, odabrali su da ignorišu one političke, intelektualne i aktivističke snage koje u prvi plan stavljaju presude Evropskog suda za ljudska prava, beskompromisno osuđivanje ratnih zločina i zločinaca te naravno demokratska načela kakva vrijede u Evropskoj Uniji kojoj i kakvoj Bosanci i Hercegovci streme – načelo „jedan čovjek, jedan glas“.

Građani Bosne i Hercegovine na ovim principima moraju nastaviti vršiti pritisak kako na predstavnike internacionalne zajednice koji su svojim (ne)djelovanjem održali i produbili atmosferu nedemokratičnosti i nesigurnosti u ovoj zemlji kakva je dovele i dovodi do egzodusa njenog stanovništva, tako i na nadležne institucije vlasti, ma ko ih popunio nakon izbora sljedećeg mjeseca", naveo je Šošić. 

(A. Balićevac)