Posebno su potcijenjeni radnici u oblasti usluga, poput frizera, kozmetičara, krojača, koje je sve teže naći. Da li u jeku globalne krize plaćamo i danak dugogodišnjoj tradiciji nepoštovanja i potcjenjivanja rada?

Koliko ste puta čuli, čak i od ljudi koji su prošli svijeta, da su, recimo, frizerske usluge preskupe, jer po njima „frizeri nemaju skoro nikakvih troškova, mlatnu par puta četkom i makazama i uzmu za to 10 maraka“.

– Tako govore čak i oni koji dobro znaju da ta ista usluga u Njemačkoj košta najmanje 20 evra, a u Švajcarskoj ili Švedskoj mnogo više. To znaju reći čak i gastarbajteri, koji, kad dođu na odmor, hoće ovdje da obave sve: od popravke auta i zuba, do kozmetičkog tretmana i šišanja – kaže Željana Pavlović, vlasnica malog frizerskog salona u centru Banjaluke.

Iako ima posla, strahuje da će uskoro morati donijeti tešku odluku: ili da otpusti jedinu radnicu koja s njom radi, ili da zatvori salon, ili da poveća cijene.

– Ako se poveća minimalac, to znači i veće izdatke za doprinose, a pošto je materijal za rad odavno poskupio morala bih podići cijene šišanja i friziranja. A bojim se da će se onda broj mušterija smanjiti; ljudima je preko glave poskupljenja – kaže Željana.

Minimalac u Republici Srpskoj, podsjećamo, trenutno iznosi 650 KM, a u Federaciji BiH 543 marke. Povećanju minimalca se, osim „velikih“ poslodavaca otvoreno protive i mali preduzetnici, koji tvrde da će, ako se najniža plata poveća, morati otpuštati radnike i radnice, raditi na crno, ili zatvarati radnje.

Mijenja se, dodaje on, i svijest radnika, koji više ne pristaju na ponižavajuće uslove rada i neće da rade neprijavljeni, bez ugovora i za mizerne plate.

– Poslije korone i zatvaranja radnji, kada se desio vakum u poslovanju, mnogi su problemi isplivali na vidjelo. Poslodavci, pa i mali preduzetnici, ako hoće da opstanu, moraju smanjiti dobit, a povećati plate. Uostalom, ne moraju voziti „audije“; šta fali „škodi“ ili „golfu“ – kaže Savanović.

Danas, dodaje on, u malim trgovinama sve češće rade samo vlasnik, njegova supruga i deca, jer više nema radnika, koji bi za par stotina maraka radili za njih, dok oni glume velike gazde.

Danas se i gazde sve češće hvataju posla. A mušterije se hvataju za glavu. U popularnijim frizerskim i kozmetičkim salonima termini se zakazuju danima unaprijed, kakao je rekla jedna Banjalučanka, “kao za operaciju”.

Jer, u salonima je sve manje majstora zanata, a sve više nevještih početnika ili priučenih kozmetičara i frizera, pa je veliko pitanje hoće li sutra, kada stara garda ode u penziju, imati ko da nas šiša, piše Inforadar.

(A. Balićevac)