Naravno, jedan značajan dio javnosti, pa i one političke nije vjerovao, ili nije htio vjerovati u loše namjere Hrvatske. Pazite, Hrvatska i Srbija već decenijama odbijaju s Bosnom i Hercegovinom potpisati sporazume o granici. Šta poručujete susjednoj državi kada joj ne želite formalno, u potpunosti priznati granice? Poručujete da imate nešto protiv te države, njene teritorije, njenog suvereniteta. Plenkovićevo javno priznanje „diskretnih“ razgovora stavilo je tačku na sve te rasprave. Ovim priznanjem on svom glasačkom tijelu, Hrvatima u Hrvatskoj, poručuje da je eto on odlično radio a Milanović sve uprskao. Možda i jeste tako. Ali ono što je sigurno: obojica dokazuju da im je Bosna i Hercegovina i tobožnja briga za Hrvate samo jedno od unutarhrvatskih političkih pitanja. Dok se Srbija i Hrvatska igraju malih, komičnih kolonijalnih sila – Hrvati i Srbi u Bosni i Hercegovini gube svoju autentičnu politiku, udaljavaju se od domovine, žive i ispaštaju tuđu politiku, rekao je Komšić.

Komšić je komentarišući to da li je Schmidt izgubio kredibilitet kod građana razgovarajući sa Hrvatskom o izbornom zakonu istakao da je on svoj kredibilitet gubio i ranije pokušavanjem da nametne rješenja suprotna demokratiji i civilizacijskim vrijednostima.

- Bosni i Hercegovini je Visoki predstavnik potreban ukoliko će djelovati u okviru svog mandata, a to je provoditi civilni aspekt Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ako će Schmidt provoditi stare zamisli Tuđmana i Miloševića, onda je njegov dolazak na tu poziciju zapravo velika podvala, rekao je on.

Komšić se osvrnuo i na konstantne “predstave” na relaciji Vučić - Milanović - Dodik i dramatike onda kada oni procjene da je njima nešto uskraćeno. Pogotovo jer vrlo složno deluju kada je reč o odnosu prema BiH – insistiraju na konstitutivnosti, slave zločince, negiraju genocid u Srebrenici, ne kriju svoj prezir prema „političkom Sarajevu“, potenciraju bošnjački nacionalizam. Zajedničko im je i to što su poslušnici Rusije. K

- Slabljenje i urušavanje Bosne i Hercegovine je jedino pitanje na kojem se sadašnje srbijanske i hrvatske političke elite slažu. Svakako, to znamo još od početka agresija. Tako je, uz par godina oscilacija, evo, tri decenije. Zanimljivo je i opasno da se Hrvatska, kao članica Evropske unije i NATO-a, sve više u tom vrijednosnom smislu približava Srbiji, umjesto da bude obrnuto. Ali ono što političke elite u Srbiji i Hrvatskoj nikako da nauče: ne možete podijeliti Bosnu i Hercegovinu. Niste mogli u agresiji, ni poslije, kada nismo imali ni jedinstvenu vojsku, ni kontrolu granica, ni poreski sistem… Otkud im ta suluda ideja da danas mogu nešto?

Milorad Dodik je nedavno istakao kako je njegova željena kombinatorika nakon izbora pobjeda Željke Cvijanović i Borjane Krišto.

- Milorad Dodik je četiri godine proveo u Sarajevu. Jedino što je uspio jeste da nauči da je za cijepanje države neophodan odnos snaga 2 naprema 1 protiv Bosne i Hercegovine. Ništa drugo nije napravio. Dodik svoje namjere nikada nije krio, Čović je jedno vrijeme pokušavao glumiti „nositelja evropskih integracija“, ali se nije uspijevao odreći grljenja s ratnim zločincima poput Darija Kordića. Raskrinkane su te politike, djelomično smo i porazili. Cvijanović i Krišto bi naravno samo provodile naredbe Dodika i Čovića. Ali mi se borimo za omjer 2 naprema 1 u korist države, u korist vladavine prava, demokratije, ljudskih prava i stvarnih evropskih vrijednosti, ne one koji neki evropski birokrati i skriveni fašisti propagiraju zajedno s Draganom Čovićem.

Osvrnuo se i na Dodikove tvrdnje da u Sarajevo nosi svoju vodu i hranu.

- Nakon četiri godine neuspjeha i sramota u Sarajevu on svom glasačkom tijelu mora ponuditi neku zanimljivu priču. Moguće je i da su te ideje posljedica moskovskog zraka. U svakom slučaju to gluposti i očajnički potezi, rekao je Komšić u razgovoru za Danas.


(Admir O.)