Jedna od dvije sestre je dijete sa poteškoćama u razvoju, a njih tri zajedno skoro svaki dan pričuvaju ovce dok otac obavlja neke druge poslove.

Sabir Skula, otac tri prekrasne djevojčice je jako ponosan na kćerke. Za Mejremu tvrdi da je najveći ponos i da bez njene pomoći on ne bi mogao držati stoku od koje žive.

Kako je srednja kćerka dijete sa posebnim potrebama, Sabir sve svoje obaveze svakodnevno mora da napusti kako bi odveo i doveo kćerku iz škole koju pohađa, a koja i nije tako blizu. Automobil su dobili, a do tada je to bilo mnogo teže, rekao nam je.

Njegova kćerka Mejrem koja ima 15 godina pohađa prvi razred srednje škole, a kada god nije na nastavi ona brine o životinjama.

Nikakvog posla se ne stidi, a kaže nam da ovce dobro poznaje i da u malenom stadu ima par svojih ovaca i janjadi.

Kada joj zatreba novac za školu, proda janje i tako olakša ocu koji bi kaže teško uspio bez nje i njene velike predanosti i volje, ali i razumijevanja.

Mejrem je, u današnjici kada su mladim osobama na pameti samo mobiteli i izlasci, rijedak pozitivan primjer o kojem rado govorimo.



(A. Balićevac)