Pomoć je potrebna svima. Po tople obroke u javne kuhinje odlazi sve više građana. Za to vrijeme političari zarađuju po nekoliko hiljada maraka i žive u luksuzu, prenosi BHRT.

Mirjanu Sakić, penzionerku, sreli smo u povratku s pijace. Kupila je sir, mlijeko, malo mesa i povrća. Cijene, kaže, visoke za naš standard.

- Inače, da nije neke dobre ekonomije i dobre organizacije, jako loše. Ne samo ja, nego mnogi koji imaju minimalnu penziju. Strašno - kaže Mirjana.

Prodaja slaba. Kupaca sve manje i manje. Zaraditi teško mogu i prodavači. Priča Dana Malić koja na pijaci prodaje 30 godina.

- Svaki dan zarada ostane u robi. Malo nabavimo pa onda opet tako. Slaba zarada. Samo eto da nismo kod kuće - navodi Dana.

Plate jesu povećavane. Ipak nisu pratile rast cijena. Sveukupan je utisak. Sve je više ljudi kojima je pomoć potrebna. Od 600 do 800 obroka dnevno se podijeli u ovoj banjalučkoj javnoj kuhinji.

- Nemam šta kazati. Meni je to ogromno veliko. Stvarno Vam kažem. Dođem ovdje na dnevni boravak - navodi korisnica javne kuhinje Gospava Matovina za BHRT.

Miroslav Subašić iz Mozaika prijateljstva je rekao kako su pomoć prije tražila stara i nemoćna lica, a danas i zaposleni ljudi.

Socijalna pravda ne postoji. Obični građani rade za minimalne plate. Za to su odgovorni političari čija zarada mjesečno u pojedinim slučajevima doseže i 8.000 maraka.

Za to vrijeme u Bosni i Hercegovini u javnim kuhinjama hrani se 18.000 naših građana. Prema podacima UN-a siromašno je svako šesto domaćinstvo, 15 posto stanovništva je apsolutno siromašno, piše BHRT.

(A. Balićevac)