Tako je Sladić napisao da ju je upoznao za vrijeme ručka te da je kada je čuo da je iz Ukrajine odmah se sledio.

“Rođena je u gradu koji je bio jedna od prvih meta napada – Harkivu. Pitao sam je automatski prvo pitanje – gdje su joj roditelji i da mi opiše trenutak kada su je probudile sirene. Ako je to uznemirava, naravno, poštujem, samo reci ne želim. Dijelim mišljenje, možda ovaj drugi dio je i grozno pitanje, ali je opisala sve baš na sličan način kako su stariji ljudi nama mlađima opisivali rat u našoj zemlji devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Sve iznenadno jer su do koliko još jučer živjeli kao i svi ostali. Potom mi je objasnila da je preko evakuacijskih koridora postala izbjeglica – u prve dvije sedmice rata (dakle, u martu 2022) uspjela je pobjeći sa majkom i ocem preko poljske granice. Bili su gotovo na tankoj ivici noža na putu od Harkiva prema zapadu. Potrpali su samo najosnovnije stvari, te su ih strpali u autobuse do granice. Potom su uspjeli majka, otac i ona izbjeći u Francusku, dobiti azil, a djevojka potom i u UK jer je neometano dobila studij. Da nosi breme na plećima – itekako nosi. To breme joj djelomično ublažavaju obaveze na fakultetu. Pitao sam je za nanu i djeda za koje mi je rekla da su ostali tamo i da se povremeno čuju kad mogu jer je infrastruktura uništena. Naravno, očekivano je uslijedilo njeno “bude mi lakše kad ih čujem, znam da su ostali živi””, napisao je Sladić.

Na kraju Sladić je napisao da je da “noćna mora” u Ukrajini mora stati i da ne smijemo zaboraviti na grozote koje se dešavaju u Siriji.

Sve je Sladić završio mišlju pisca Johna Steinback: “All war is a symptom of man’s failure as a thinking animal”.

(A. Balićevac)