Vještak Berko Zečević tokom unakrsnog ispitivanja je, na pitanje Odbrane, rekao da je radio studiju u parničnom postupku 2015. godine kada je zagrebačka firma “Scout“ tužila Ministarstvo odbrane BiH. 

Zečević je naveo da mu tadašnja ministrica odbrane Marina Pendeš nije dozvolila da pristupi dokumentaciji, te da je čekao više od mjesec dana da mu se po nalogu Suda BiH omogući uvid u dokumentaciju. Tada su, kako je pojasnio, održani sastanci sa glavnim pravnikom Ministarstva, sekretarom i predstavnicima Glavnog štaba Oružanih snaga BiH. 

“Tada nisam znao da postoje ugovori i aneksi na te ugovore“, rekao je vještak, te dodao da je cijenu formirao na osnovu dostupnosti podataka u svijetu, te odredio raspon i minimalnu cijenu.

Vještak je rekao da je jedan dio municije i oružja isporučen “Scoutu“. On je kazao da je Ministarstvo odbrane BiH naslijedilo sporne ugovore iz entitetskih ministarstava koji su se 2005., reorganizacijom, ujedinili u jedno ministarstvo na državnom nivou. 

“Entitetska ministarstva nisu vodila evidenciju, niti su imala formirane cijene, a vrijednost oružja i municije je 2004. godine utvrđivala ad hoc komisija i to samo onaj dio koji je bio predmet ugovora“, objasnio je vještak braniocu Cikotića, Kadriji Koliću. 

Berković je naveo i da je prvi ugovor Ministarstva odbrane Federacije BiH bio 80 posto usklađen sa nomenklaturom Jugoslovenske narodne armije (JNA), dok je ugovor Republičke direkcije za proizvodnju oružja i municije dijelom usklađen, a dijelom svjesno urađen da ne bude precizan.

Vještak je ponovio da je problem što je dio oružja i municije koji je trebao biti isporučen “Scoutu“ uništen, ali da nije mogao naći nigdje podatke šta je i zašto uništeno.

Odbrana je problematizirala činjenicu da je vještak prethodno, na prijedlog Tužilaštva, angažovan u parničnom postupku, te da je na osnovu toga plaćen 19.000 KM od “Scouta“.

“Hoćete reći da je mene redovnog profesora potplatio neko? Mene je Sud BiH platio“, rekao je vještak.

Optuženog Selmu Cikotića zanimalo je zašto je Sud odredio da je vrijednost oružja i municije koju treba isporučiti “Skoutu“ 20 miliona, kada u dokumentima Ministarstva stoji da je ta vrijednost 1.652.000 KM. “Da li je to realno“, upitao je Cikotić. 

“Da, realno je, jer su cijene iz ugovora minimalne. Neko je to prodao ‘budžašto'“, rekao je vještak.

Odgovarajući na dodatna pitanja državnog tužitelja Mladena Furtule, vještak Zečević je rekao da se troškovi za demilitarizaciju ne odnose na ono oružje i municiju koje i sada stoji u kasarnama i da se to moglo prodati da nije bilo brisanja u aneksima ugovora.

Optužnica tereti Cikotića da je u periodu od 2009. do 2011. godine – u dogovoru s drugim licima, s ciljem pribavljanja koristi – iskoristio službeni položaj i pogodovao firmi “Scout” iz Zagreba.

Kako se navodi, Cikotić je, protivno Sporazumu o konačnom raspolaganju svim pravima i obavezama nad pokretnom imovinom iz 2008. godine i odlukama Predsjedništva BiH, donio i potpisao dvije odluke o odobravanju isporuke, odnosno zamjene roba, te četiri rješenja o isporuci municije. Prema optužnici, on je zaključio četiri aneksa na osnovne ugovore o prodaji neperspektivnog naoružanja i municije zaključene 2003. i 2004. godine.

Tužilaštvo je uložilo nalaz i mišljenje vještaka u sudski spis, dok se Odbrana usprotivila tome, navodeći da je vještak u sukobu interesa.

Nastavak suđenja je zakazan za 30. maj, kada će biti predstavljen nalaz i mišljenje vještaka ekonomske struke, navodi CH. 



(A.R.)