Tomo Spahović je 22. aprila (4. mjesec) 2016. godine usmrtio Amila Geca, ispalivši pet hitaca od kojih je jedan pogodio Geca u glavu. Pola godine kasnije, Spahoviću je izrečena zatvorska kazna u trajanju 7,5 godina i sve je ukazivalo na kraj njegove borilačke karijere.

Međutim, Spahović je ostao u treningu dok je služio zatvorsku kaznu, pušten je na slobodu nakon 6,5 godina i odlučio se vratiti profesionalnom sportu. FNC organizacija spremna je pružiti mu priliku da se vrati na onaj ispravan, sportski put, a Spahović će 16. decembra (12. mjesec) predvoditi event u sarajevskoj Zetri.

Ususret nadolazećem eventu, Spahovića je u svojoj emisiji ugostio Nenad Živković, srpski YouTuber i uzgajivač pasa, poznat po YouTube kanalu pod nazivom ‘‘Hugestaff‘‘. Osim naziva ‘‘Hugestaff‘‘, Živković je poznat i pod nadimkom ‘‘Debeli Sremac‘‘, a njegov YouTube kanal baziran je na posjećivanju restorana u našoj regiji.

Vrlo brzo ‘‘Sremac‘‘ i Spahović su se dotaknuli Tominog dugog izbivanja iz sporta, a Spahović je vjerovatno prvi put otvorio dušu za javnost.

‘‘Osam godina sam bio odsutan, nisam bio na sportskoj sceni. Javnost je upoznata, bio sam u zatvoru, osam godina sam proveo tamo. Odnosno, šest i pol godina sam proveo u zatvoru. Svih šest i pol godina bio sam kao vojnik, kao što sam uvijek bio i dok sam na slobodi. Trenirao sam svaki dan, a imao sam ‘isprogramirane‘ dane. Trening, soba, uzak krug ljudi, druženje i svaki dan kao na traci. Pazio sam šta jedem, gledao sam kome ću dozvoliti pristup i čitavo vrijeme bio sam kao vojnik. Svi su me maksimalno poštovali, od uprave do zatvorenika, a ja sam uzvratio poštovanjem. Sve je prošlo onako kako treba. Ja nisam imao niti jedan prekršaj u tih šest i pol godina.‘‘, započeo je Tomo o vremenu provedenom u zatvoru, a zatim se dotaknuo razloga zbog kojih je završio iza rešetaka.

‘‘Pošto ljudi pišu gluposti, što je bilo, kako je bilo, ovako-onako itd. Ja ću kratko reći. Spletom okolnosti došao sam u zatvor. Kako? Ja sam te noći bio napadnut, ali mediji to nisu pisali. Mediji su spominjali jednog čovjeka, a mene je napalo sedam ljudi. Samo ću se kratko osvrnuti. Nikada do tada nisam bio osuđivan, niti sam imao ikakvu krivičnu prijavu. Čitav život sam bio sportaš, a sportaš sam i danas. Samo sam netko tko ne dopušta sebe dirati. Poštujem svakog, ali tražim da se i mene poštuje. Ako je ne pravim problem, neću dopustiti da neko meni pravi problem. Ja sam tu noć napadnut od strane 6-7 ljudi i ja sam branio sebe. Uvijek ću se braniti dok sam živ, a prvi nikada nikog neću dirati. I to je to.‘‘

Kazna u trajanju 7,5 godina svojevremeno je naišla na osudu javnosti. Mnogi su smatrali kako je Spahović za takvo ubistvo trebao provesti puno duže vremena iza rešetaka, ali Spahović tvrdi da je dužina izrečene kazne zapravo legitiman dokaz da krivnja ne spada isključivo na njegova leđa. Činjenica je da je Spahović počinio ubistvo, ali Tomo ističe kako ga je splet okolnosti doveo u takvu nezgodnu situaciju.

‘‘Čitavu tu situaciju napravila je druga strana, nisam je napravio ja. Ta druga strana izazvala je problem. Oni su napali mene i okolnosti su bile takve kakve jesu, a zato sam ja osuđen na takvu zatvorsku kaznu. Ljudi mnogo polemišu kako sam dobio takvu kaznu. Prvi put pričam o ovoj temi kod tebe u emisiji i evo ekskluziva. Rekao sam tačno onako kako jeste. Sud i tužilaštvo radili su posao tačno onako kako su trebali. Pisali su se kojekakve gluposti. Ja poštujem sud i tužiteljstvo, a ljudi su profesionalno radili svoj posao. Da sam zaslužio veću kaznu, sigurno bih je i dobio. Okolnosti su bile takve kakve jesu, a sve te okolnosti bile su olakšavajuće po mene. Ja nisam izazvao situaciju. Nisam došao napasti tebe niti bilo koga. Došli su napasti mene, na moju kućnu adresu, na moj kućni prag i moj stan. Niti sam poznavao ljude, niti imam ikakve dodirne tačke s njima, ništa. To znaju svi ljudi oko mene i čitav grad koji je upoznat s tom situacijom. Mediji su svašta pisali, ali nisu pisali onako kako jest. Mene nije napao jedan čovjek, mene je napalo sedam ljudi.

Pitaju me zašto sam djelovao tako kako sam djelovao. Ulica nije ni kavez ni ring. Ja bih se pošteno tukao s njih deset, a ne s jednim čovjekom. Ali sa mnom se niko pošteno neće tući. Svatko ko je u problemu sa mnom, posegnut će za nekim vidom oružja, bilo to vatreno ili hladno oružje, nebitno. Ja ću uvijek braniti sebe, svoj obraz i svoju čast. Mene je moj otac odgojio, a ja svoje dijete odgajam tako. Prvi ne diraj nikoga, ali ne daj na sebe. Tako piše po Božjim knjigama. Ja znam da sam ispravan u čitavoj toj situaciji. Ako me pitaš je li mi žao što se to dogodilo? Naravno da jest. Ja bih volio da je mene to zaobišlo i da nisam došao u takvu situaciju. Šest i po godina bio sam odvojen od svoje obitelji, ali to je neko iskušenje. Možda me Bog sklonio od većeg zla. Volio bih da se nije dogodilo to što se dogodilo. Branio sam sebe, svoj obraz, svoju čast i svoj ponos. Nikada u životu nisam izazvao problem. Spletom okolnosti skrenuo sam s puta, ali bitno je da se vraćam na ispravan put. Ljudi da su prošli ono što sam ja prošao, nikada im ne bi palo na pamet da navuku rukavice i idu tim putem. Vjerojatno bi otišli nekim trećim putem. Mene treći put ne zanima, mene zanima sport. Dok sam bio odsutan, cijelo vrijeme sam trenirao i ostao sam u glavi jak. Nastavljam svoju priču gdje sam stao. Eh, sad, koliko ću ja napraviti, koliko ću ja uspjeti? To samo dragi Bog zna. Bitno je da sam izabrao pravi put, da sam se vratio na ispravan put i da je to put koji gazim. U sportu sam i gledam da ostvarim svoje snove. To je to.‘‘, Spahovićeva je verzija priče.