Poznati umjetnik iz Beograda je jedan od onih koji stoje iza krilatice “humor će spasiti svijet”, a da ga je, kako kaže, sklopnost ka brbljanju navela da se bavi komedijom.

Poznato je da ste jedan od najduhovitijih, najharizmatičnijih glumaca. Šta je još potrebno za stand up komičara?

“Potrebna je vaša želja da to radite. Druga stvar je da imate šlifa da to radite. Inače, ja sam po kafanama, slavama, liftovima, žurkama, autobusima, kombijima, brbljao do beskraja i onda mi se učinilo da je to neka moja priroda, da ima nečeg što me privlači tome, i mislim da je stand up mnogo lijepa forma za to. Ja volim da čujem nekog glumca kojeg sam negdje gledao, volim da vidim kako on privatno govori, šta on ima privatno da kaže. I mislim da to publika cijeni, voli i želi da čuje na neki način”, piše gracija.me

Kada ste na sceni, dogodi li Vam se da Vas publika ponese i kako tada reagujete?

“Kao profesionalni glumac trudim se da me ne nosi publika, nego da se zajedno “nosimo”. Ne valja da vas publika ponese, to može da bude opasno jer publika umije da bude jako surova i zaguljena, tako da je lijepo držati se nekog koncepta. Pogotovo u stand up komediji je lijepo zato što je strašno neposredan kontakt sa publikom, i ako se publika više smije na neki štos, onda i ja malo više nagazim na taj štos, ako se smije malo manje, onda ja idem dalje. Tako da je to više u nekom smislu osluškivanje nego vođenje jedni drugih, prosto se trudim da publici sa radošću ispričam sve priče koje sam spremio”.

Koliko privatnog unosite u stand up komediju?

“Pa, sve je privatno. Sve što pričam je privatno, sve to mi se dogodilo. Neki aspekt koji sam pokušao da nađem je da to što se meni dogodilo nije ništa specijalno. Nisam ja živio na Marsu, živio sam u Jugoslaviji gdje je živjela većina ljudi koji će doći da odgledaju ovu stand up komediju. Ima tu, naravno, raznih varijanti, sve do nekih srbija i crnija gora i ostalih čuda, gdje smo se još više usitinili… Ali, to su sve slični životi. Mi smo svi imali opšte-tehničko obrazovanje, sociologiju, odbranu i zaštitu. Tako da je to neka moja veza sa publikom koju pokušavam da ostvarim”.

Koliko nam je danas humor neophodan a smijeh blagorodan?

“To nije pitanje samo današnjih dana, to je pitanje svih pitanja, kako kažu stari stoici – ne utiču događaji na nas, nego naš odnos prema tim događajima. Puno je stvari koje su na mene uticale, život se sam po sebi ubrzao, stvari su se ubrzale, malo je sve otišlo u nekom drugom pravcu. Kad sam bio mali, imali ste vijesti dva puta dnevno i dosta, a sada vijesti imamo 24 sata. Bezbroj informacija i bezbroj vijesti. Zato mislim da je humor jedan od načina da se izborimo sa mukama i nedaćama ovoga svijeta, i pogotovo da se izborimo sa nekim našim sjećanjima, bolovima, traumama. I kada ih savladate, kada se našalite na taj račun, čini mi se da ste tu muku i te traume savladali. Trudim se da savladavam život na taj način”.

Budući da igrate od malih nogu, postoji li neka uloga koju ste priželjkivali a do danas je niste dobili?

“Digao sam ruke od takvih stvari. Ako to stalno radiš, ako hraniš nešto što bi jako volio a to nikako da dođe, onda stalno sebe dovodiš u poziciju da si svaki dan skrajnut i da ti nešto manjka. Čovjek treba da postavi mind set, da se postavi tako da je sve što radi upravo ono što je htio da radi. Ima naravno uloga koje su interesantne i koje bih volio da igram, ali moje glumačko iskustvo je takvo da ne radim tako da zamišljam šta bih volio da igram, već uloge same dođu i odu. Ako baš nađem neki komad koji mi se dopada, u kome postoji uloga koja mi se dopada, onda ću ja biti producent pa ću to i raditi. To tako treba rješavati”, piše gracija.me

(Alen Avdić)