Ipak, bilo je na početku nekih pokušaja uticaja sa spoljne strane, kako je Đole to šeretski objasnio.

Na studentskoj sobi u kojoj je mlada Zrenjaninka Olivera tada živjela, danas se na ulaznim vratima nalazi pločica "Dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka... Olja i Đole Balašević, 1. juni 1979". Jer baš tu počela je najljepša ljubavna priča...

- Majka je veoma teško emotivno proživljavala što odlazim u Novi Sad i što ću biti sama, čak mi je predlagala da nađem nekog momčića. Imala sam cimerku Vesnu iz Čačka. Upoznala sam mnogo ljudi sa kojima sam i danas u kontaktu - rekla je Olja Balašvić u jednom intervjuu.

Uskoro se u njenom životu pojavio i momčić, tada već poznati kantautor sa Salajke, a njen studentski život Đorđe Balašević slio je u pjesmu "Provincijalka".

On tvrdi da je ta pjesma vezana za ovu sobu. 

- Ja znam da sam za stolom čitala bilješke sa predavanja, spremala ispit i gledala često kroz prozor čekajući kada će se pojaviti. Tada mobilnih telefona nije bilo, pa je Đole zviždao pod prozorom. Taj zvižduk i danas koristi kad negdje zalutamo u nekom gradu ili tržnom centru. Kada bih čula njegov zvižduk, brzinom svjetlosti bih strčala kroz hodnik da ga vidim, tako da je ta pjesma to na vrlo lijep način ispričala - govorila je Olivera.
 
U vrijeme dok je Olivera studirala i živjela u domu Balašević je, kako je nekoliko puta ispričao, igrao na obližnjem đačkom igralištu fudbal sa stanarima iz doma i ubrzo se pročulo za njihovu ljubav.

To je od početka bila vrlo javna ljubav i jedina na svijetu. Međutim, bilo je i onih koji su me sretali na ulici pa mi govorili: "Šta ti zavlačiš onu djevojku", a bilo je i raznih scena - bio je pomalo misteriozan Đole, prenosi Avaz.


(Amila Alijagić)