Dao mi je i talenat da volim ljude, umijem dobro da se družim, a mislim i da sam darovit kao suprug i otac. Bog mi je dao dovoljno i ne bih da tražim previše. Neka mi sačuva ovo što sada imam i biće mi sasvim dovoljno - izjavio je još prije nekoliko godina umjetnik, stavivši do znanja kako je u svoju biografiju već upisao sve čemu je stremio pa sada lagano ispunjava svoje male želje. Dok iščekuje novi susret s publikom u Sava centru 25. decembra, evocira uspomene na sve što se utkalo u njegov dosadašnji život.

Sredinom osamdesetih godina Haris je boravio na manifestaciji Midem u Cannesu, gdje je upoznao srbijanskog slikara Pericu Županovića. Preko njega je došao u kontakt sa zvijezdama jetseta Davidom Bowiem, Eltonom Johnom, Mickom Jaggerom, Jackom Nicholsonom, Stingom, Jon Bon Jovijem... koji su ludovali uz te zvuke. Tu je ostao da živi dvije godine.

Ipak, Haris se odlučio za solističku karijeru i zaokret ka narodnoj muzici. Tako se 1989. godine pojavio njegov prvi solistički album sa pjesmama "Ostariću, neću znati", "I tebe sam sit, kafano", "Rano je za tugu", "Sjećaš li se one noći", "Odlaziš od mene", "Hladno je, ugrij me"... Haris vrlo brzo kreće, prvo kao specijalni gost na turneji Halida Muslimovića, a potom i na samostalna gostovanja po zemlji i po inostranstvu. Stižu i priznanja, nagrade na Mesamu, Oskar popularnosti... Čitaoci brojnih časopisa i radio i TV stanica ga biraju za pjevača godine, njegove pjesme su hitovi godine.

- Hitovi se ne prave namjerno, njih pravi publika. Kad sam shvatio da je taj prvi album tako dobro prošao, pitao sam se šta ću dalje. Postavio sam sebi veliki zadatak - kako opet napraviti devet, deset sjajnih pjesama. Inače sam pomalo lijen čovjek, a možda i nisam htio da idem izvan onoga što radim i pristanem na nešto drugo - kaže Haris, koji je ipak veoma brzo spremio materijal za drugi CD sa još većim hitovima: "Poznaćeš me", "Nek mi bude zadnja čaša", "Dajte vina, hoću lom"... Došlo je vrijeme za njegov prvi solistički koncert koji je održao 13. juna 1991. godine u Sava centru.

S obzirom na tadašnja ratna zbivanja na prostorima bivše Jugoslavije i na talase nacionalizma koji su bili sve izraženiji, a uglavnom je boravio u Beogradu, putujući iz njega po inostranstvu, maja 1992. bio je prinuđen da napusti zemlju. U Bosni je ludilo već krenulo, Hrvatska je odavno zahvaćena ratnim požarima, on odstupnicu nema, i tako svoje izbjeglištvo započinje u Beču. U Austriji i Njemačkoj organizuje i učestvuje na prvim humanitarnim koncertima za BiH. I kako kaže, uvijek bez posrednika šalje novac onima kojima je najpotrebniji. Kao pjevač koji je imao tri miliona prodatih ploča u bivšoj Jugoslaviji i neviđenu popularnost tamo negdje, trebalo je da startuje kao stranac, da krene iz početka.

- U Sarajevo sam se vratio poslije pet godina. Bio je to emotivan povratak, ali ujedno, to su teški trenuci na koje se ne bih vraćao kao ni na sva ta razaranja koje je Sarajevo doživjelo... Posljednji sam u nizu koji je osjetio sve to. Ima mnogo ljudi koji su stradali, ostali invalidi... - priča pjevač.

Dok je boravio u Beču, dobio je poziv gospođe Izabel Fore, supruge poznatog francuskog kompozitora Clauda Françoisa, autora nezaboravnog hita "My Way", koji je proslavio svojom izvedbom Frank Sinatra, da napraviti jubilarnu 1000. verziju te pjesme i to na romskom jeziku. Snimio je verziju "Kantar cigan".
- Ta moja verzija je otišla u Poligram, izdavačku kuću iz Pariza, koja mi je iznajmila vilu u Sen Tropeu, gdje sam se preselio i ostao dvije i po godine. Šest soba, bazen, heliodrom, teniski teren... Imala je sve ono što prije toga nisam ni vidio. Život mi je postao bajka. Kad mi danas neko kaže da sam bio prijatelj sa George Michaelom, Claptonom ili Eltonom Johnom, ja kažem nisam, samo sam se vidio s njima. Proveo sam jednu noć u diskoteci s Kevinom Costnerom i ispričali smo se, ali ne mogu da kažem da smo prijatelji. Vjerovatno bismo se danas, da se sretnemo, pozdravili i popili piće, ali se ne čujemo telefonom. Sa Georgom Michaelmo sam se družio intenzivnije jer sam u to vrijeme živio u St.Tropeu, gdje je on kupio kuću i provodio po sedam, osam mjeseci godišnje. Tu je napravio čuvenu pjesmu "Jesus to a Child", čemu sam prisustvovao. S druge strane, bila je tu čuvena plaža sa restoranom u kojem su se okupljale sve svjetske face - Elton John, Eric Clapton, Helena Christensen, Cindy Crawford, Eva Hercigova... - opisuje pjevač, koji je u međuvremenu u Španiji u studiju Kornelija Kovača snimio pjesmu "Jesu l’ dunje procvale" i dao je njemačkoj firmi Embeks kako bi izašao CD pilot. Međutim, oni na isti CD stavljaju i Harisove stare pjesme, kao i još nekoliko romskih obrada, tako da se 1996. godine pojavio njegov novi album. U tom periodu Haris je sa svojim prijateljem otvorio restoran "Haris" u centru Pariza, piše Kurir.

(Alen Avdić)