Kako je na početku razgovora kazala, nju je Lečić silovao 7. maja 2012. godine.

- Poslije četiri dana igrali smo predstavu „Dnevna zapovijest“. Bila sam u šoku. Htjela sam odmah zvati policiju, ali sam razmišljala šta će se desiti. Morate da razumijete to stanje - navela je.

- Ja sam govorila „ne“ neprestano, dok god sam mogla. On je u jednom momentu predložio da se vidimo da mi da neki potpis jer mi smo se družili i viđali, igrali zajedno predstave i radili. Nije bilo prvi put da sam sjela s njim u automobil jer smo se družili i nije bilo ništa neuobičajeno osim što me je te noći odveo negdje gdje nisam znala gdje sam, nisam mogla izaći iz tog prostora i to je bilo negdje van Beograda usred noći i tamo me je mučio i silovao - ispričala je Štajnfeld.

Kako kaže, to je bilo jedno fizičko, psihološko i emotivno mučenje. Nije mogla govoriti i stajati niti podići ruke.

- Nikada nisam mogla pomisliti da me taj čovjek može silovati jer sam imala povjerenje u njega. Jako je teško vjerovati da se to može zloupotrijebiti i koliko god sam ja to mogla prijaviti mislim da ne bih mogla zadržati svoju poziciju, sigurnost, privatnost i da me država zaštiti - dodala je.

Danijela je u razgovoru odgovorila na brojna pitanja pa i zašto nije odmah sve prijavila, zašto je odbijala da otkrije njegovo ime, ali i zašto je na kraju odlučila da to ipak uradi.

- Kada se pojavio slučaj žrtava Mike Aleksića u javnosti, Branislav Lečić je smislio da bude veliki aktivista protiv seksualnih zločina. U momentu kada je on pozvao bivše učenike škole Mike Aleksića da uđu u njegovu glumačku školu, to je prelilo kap. Ja sam razumjela da to sada više nije pitanje šta će se sa mnom desiti u momentu kada progovorim, ovo je pitanje moje društvene odgovornosti. Čekala sam da budem osnažena i hrabra te da se psihički spremim na reakcije koje će uslijediti - kaže Danijela Štajnfeld.

Samo 40 dana nakon traumatičnog događaja uspjela je otići u Ameriku. Htjela je sve zaboraviti, a onda su počeli psihički problemi. Svaka sitnica je počela da je podsjeća. Prestala je spavati, jesti. U jednom trenutku je pomišljala i na samoubistvo. Ljekari su joj dijagnostifikovali postraumatski sindrom - jasan i mjerljiv dokaz da je traumu preživjela.

- Ja sam se liječila od posttraumatskog stresnog poremećaja jedno dvije godine. Ja u to vrijeme nisam mogla da funkcionišem normalno kao osoba, da se osjećam sigurno. Bila sam uglavnom zatvorena. Ako bi bio neko ko bi me podsjetio na njega u bilo kom smislu, meni bi počela poteškoća sa disanjem i mogla sam dobiti panične napade - navela je.

Tužilaštvu je dostavila i medicinsku dokumentaciju, odnosno dokaz da se godinama u Americi liječila od posttraumatskog sindroma. U intervjuu za Insajder Štajnfeld objašnjava zašto se srela sa Lečićem nekoliko godina kasnije, tačnije 2016. godine.

- Da osvijestim javnost koja je logika i razmišljanje naših silovatelja. To nisu monstrumi, stranci, nego su to ljudi koje mi poštujemo. Ja sam htjela da se suočim sa svojim silovateljem na način na koji sam ja umjela i mogla - poručila je Štajnfeld.