Ibrahimović je navikao na tu ulogu “alfa mužjaka” u svlačionici te mu se malo ko smio otvoreno suprostaviti. No, u Milanu je 2010. godine Zlatan našao sebi ravnog.

Riječ je o američkom defanzivcu Oguchi Onyewu.

“Bio je veliki kao kuća, a saigraču sam rekao da će se nešto ozbiljno dogoditi. Onyewu je izgledao kao bokser teškaš, imao je gotovo 196 centimetara i imao je preko 100 kilograma. Nije me mogao podnijeti”, otkrio je Ibrahimović u svojoj autobiografiji.

“Optužio me je za ‘trash talking’, ali to nije bila istina. To sam mu i rekao, ali on je nastavio. Pokazao mi je prstom da šutim, potom je ponovio. Pocrvenio sam. Nisam ništa rekao, ni riječ. Taj kučkin sin je morao saznati kako ja pričam. Dobio je loptu, a ja sam pojurio prema njemu i sa obje noge sam startoao na njega. Uspio je izbjeći i prvo što sam pomislio bilo je: Sranje, promašio sam. Ustao sam i otišao od njega, a zatim sam osjetio udarac u rame. Oguchi Onyewu, to ti nije dobra ideja.”
Ibra je opisao i kako je izgledao njihov obračun.

“Udario sam ga glavom i zatim smo skočili jedan na drugog. Htjeli smo se rastrgati. Bilo je to brutalno. Hrvali smo se, udarali. Bili smo bijesni i izgledalo je kao da je to borba na život i smrt.”

U borbi je Ibrahimoviću stradalo rebro.

“Na kraju se dogodila najčudnija stvar. Onyewu se počeo moliti Bogu sa suzama u očima i prekrstio se. Smatrao sam to provokacijom i još sam se više razvijesnio. Zaustavili su me saigrači i vjerovatno su napravili dobru stvar. Moglo je sve ispasti još gore. Dok smo se borili osjećao sam bolove u prsima, provjerili smo i rebro mi je bilo slomljeno.”

(Ajdin Balićevac)