Emir Hadžihafizbegović (61) po 14 sati dnevno provodi u Kamernom teatru 55. On je, doduše, uvijek posvećen teatarskoj kući čiji je direktor, a sada ga dva sjajna festivala obavezuju da “prešalta” u još jednu brzinu više.
Ovaj veliki glumac priznao je da se pomalo i “sklonio”…
Nemam se ja od čega sklanjati, živimo u jednom kakofoničnom političkom ambijentu i ja se nikad nisam sklanjao, nego, kako Platon kaže: „Ako hoćemo idealnu državu, neka svako radi svoj posao najbolje što zna.“ Mislim da su mnogi koji su svoj posao radili najbolje što znaju disperzirali svoju energiju na neke stvari koje su ultra nekog političkog angažmana i u tom trenutku dođe do kakofonije u društvu. To je prvi razlog. Drugi je, ono što stalno govorim, kada u jednom društvu argument kao sredstvo komuniciranja “pogine” i postane beznačajan, to društvo tone u besmisao. Ta vrsta frustracije, koju nosim i kao čovjek s političkim stavom, doživjela je posljednjih godinu svoj trijumf. Ovdje više argument ne znači ništa, tad počinje besmisao. Ja ne želim biti dio tog besmisla.
Kada će se to promijeniti?
- Kad prođe izvjesno vrijeme i kada cijeli ovaj apsurd i politička groteska u BiH budu iza nas. A bit će, ja sam veliki optimista za budućnost Bosne, i ljudi će biti iznenađeni koliko će se brzo desiti rasplet.
Nisam se ja sklonio, ne daj Bože. Ja se ne sklanjam, izašao sam iz zone komfora prije 31 godinu. Mogao sam ostati u zoni komfora, biti ozbiljan umjetnik, kakav jesam sa svim evropskim i svjetskim nagradama, i ovu političku tarapanu posmatrati sa strane, rekao je Hadžihafizbegović za Avaz.
(Admir Oučević)