U knjizi „Ja sam Zlatan Ibrahimović“, autora Davida Lagerkranca, najbolji švedski nogometaš svih vremena, koji vodi porijeklo s ovih prostora, pričao je o blistavoj karijeri, ali i teškom djetinjstvu, porodici, pa i trenucima kada mu ni sav novac ovog svijeta nije mogao pomoći, piše Hellomagazin.rs.  

- Sve je bilo novo s Maxijem, i primjetili smo da mnogo povraća. Osim toga, nije dobivao na težini, nego gubio. Nismo znali zašto. Je li to normalno? Povraćao je stalno, nismo znali razlog i mora li baš toliko. Nazvao sam porodicu, prijatelje i svi su me tješili da nije ništa strašno, ali nisam vjerovao. Pokušavao sam utješiti sebe – svjedočio je Zlatan Ibrahimović o tome kako su se supruga Helena i on, odmah po rođenju sina, suočili s tim da je beba bolesna.

– Cijelo tijelo mi je bilo u grču. Nikada se nisam tako osjećao, ni približno. Dok nisam dobio dijete bio sam gospodin nedodirljivi. Mogao sam biti ljut i lud, mogao sam pokazivati sve moguće emocije. I sve se moglo riješiti ako si bio čvrst, ustrajan, ali ovo nije bilo ni slično tome. Ovdje sam bio nemoćan, jednostavno ništa nisam mogao učiniti. Maxi je iz dana u dan bio sve slabiji, bio je tako malen i zaista se primjećivalo da je kost i koža. Izgledao je kao da ga život želi napustiti, ispričao je nogometaš. Kada mu je supruga javila da dijete hitno mora na operaciju želudca, Zlatan se spremao za važnu utakmicu.

– Ne sjećam se puta do bolnice. Sjećam se samo bolničkih hodnika i mirisa. Trčao sam i pitao samo gdje, gdje je, na kraju su me odveli do velike dvorane gdje je Maxi ležao u inkubatoru. Bio je manji nego ikada, kao mala ptica. Imao je cijevi kroz tijelo i nos. Kao da su mi srce otkinuli iz grudi. „Volim vas oboje. Vi ste mi sve. Ali ja ovo ne mogu izdržati. Zovi me za sve što treba, rekao sam Helen i pobjegao odatle…“, prepričao je.

Operacija je, srećom, bila uspješna.   “Maxi i sada ima ožiljak. Osjeća se zdravo kao i sva djeca njegovog uzrasta, a ja se često sjećam tog događaja. To mi daje bolji pogled na život, iskreno”, zaključio je Zlatan Ibrahimović, koji je je nedugo zatim dobio još jednog sina, Vincenta.

(Ajdin Balićevac)