Međutim, njegovi bivši jarani, poput Zenita Đozića nisu mu ostali dužni, podsjetivši ga da je Sarajevo grad koji je bio pod opsadom i da priča u stilo: Ja sam vam govorio, ali vi niste slušali, "ne pije vode". Đozićeva izjava je također emitovana u okvisu spomenute emisije u kojoj je gostovao Karajlić.

- Poslužio bih se stihovima dive Gabi Novak: „Pamtim samo dobre dane“. Mislim da je to stvarno tačno. To je bio jedan prekrasan period druženja kada se ostvarilo jedno nepatvoreno prijateljstvo između Sule, Neleta, mene, Pare pokojnog i ostalih, kada je zaista jedno druženje i jedna velika ljubav i poštovanje, omogućilo da se stvori jedan duh, kreira jedna pozitivna atmosfera koja je na kraju izrodila s jednom fantastičnom energijom, produktivnom, stvaralačkom, umjetničkom energijom koja je na kraju porodila te naše projekte koji su na neki način bili stvarno jedan veliki domet - ističe.

- Teško mi je praviti tu komparaciju s Neletom u ratu i posle rata jer ja s njim nisam bio u kontaktu kao prije toga. U tom ranom periodu, Nele je bio jedan izvanredan, ultra duhovit i zanimljiv čovjek kojeg sam ja jako volio i s kojim sam puno surađivao i čitava ta stvar je zaista dobila na smislu zato što je sve to što smo proizvodili, uzimalo djelić naše energije, uklapalo se u jedan veliki mozaik. Iz te atmosfere stvorili smo nešto novo, nešto što je obilježilo našu generaciju, promijenili smo svijet i svoju okolinu - naglašava Đozić.

- Što je s Neletom kasnije bilo, to teško mogu da procjenjujem jer ja se nisam družio s njim. Ono što sam vidio u medijima, uzimam s rezervom, ali vidio sam i neke njegove intervjue. Ne bih se upuštao u to previše, neka on govori o svemu tome. Mi smo u nekakvim odnosima, ne mogu reći da smo u nekoj zavadi, u nekakvoj teškoj relaciji. Nije to nažalost ni kao ono prije, ali eto pokušavamo da riješimo neke zajedničke probleme - kaže o bivšem kolegi.

- Jedino što moram da kažem, u čitavoj toj priči mi često zanemarujemo taj period rata koji se ovdje desio i užasnu agresiju koja se desila u Sarajevu i ogromna ljudska stradanja i užas koji smo mi prošli ovdje. Vrlo često ljudi koji nisu bili tu, hoće da razumiju, ali to je vrlo teško ako niste bili ovdje. Mi smo jako osjetljivi na sve to što se dešavalo i na ogromne zločine i stvari koje su se ovdje dešavale. Tako da smo vrlo smo osjetljivi prema svim žrtvama koje su se nažalost desile. Tako da tražimo tu jedan pijetet i da ne podliježemo raznim medijskim narativima u smislu „Oni su glasali tako pa su zbog toga i dobili sve to“. To je jedna notorna laž i glupost - tvrdi.

- Uvijek kažem da bi bilo užasno kada bi se kreativnost završila s našom generacijom. Očekujem to od mladih. Možda se ta kreativnost dešava na nekom nivou, na nekom planu koji nama nije dostupan, ali siguran sam da to ne može umrijeti.S druge strane, nama je bio naklonjen jedan sklop i raspored zvijezda i planeta u tom periodu jer zaista jedna energija koju smo mi vukli iz čitave te priče je upravo u našem zajedničkom delovanju i našoj sinergiji koju smo uspjeli da ostvarimo iako smo dolazili iz različitih backgrounda. To je ustvari najljepše i to je pokazatelj da je to što smo bili različiti, ustvari bila naša prednost i da smo zbog toga mogli da stvaramo tako velike stvari, a onog trenutka kada se desio raspad i nacionalizam i odlaženje, čitava ta stvar je izgubila na svojoj vrijednosti - kaže Đozić.

- U današnjem kontekstu, mladi koji se nalaze u jednom balonu od sapunice nacionalizma, ne znam koliko taj nacionalistički balon pruža kreativne energije za stvaranje. Vjerujem da bi jedno razmjenjivanje energije i jedno unaprjeđenje i poboljšanje od jednih i drugih sigurno bolje bilo. To je u našem slučaju bila velika prednost - zaključuje.



(Ajdin B.)