Tromp, koja od 1992. radi kao predavač na Univerzitetu u Amsterdamu, u periodu od 2000. do 2012. godine radila je u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju u timu Tužilaštva na istraživanju političkog i vojnog rukovodstva. Bila je angažovana i na historijskim i političkim temama u slučaju Slobodana Miloševića od 2000. godine sve do njegove smrti, u martu 2006. godine.

Poslije njegove smrti i s obzirom na činjenicu da je suđenje završilo bez presude, autorica knjige je odlučila upotrijebiti opsežni arhiv koji je ovo nezavršeno suđenje ostavilo za sobom i na osnovu dokaza, izjava svjedoka, audio i video zapisa rekonstruisati historijsku naraciju koja se bavi ulogom Slobodana Miloševića i Srbije u raspadu Jugoslavije i ratovima koji su slijedili.

Suprotno uvriježenom mišljenju da je arhiv Tribunala u Hagu nedostupan javnosti, ova knjiga pokazuje da je velika većina materijala dostupna javnosti.

Međutim, zbog opsežnosti dokaznog materijala i drugih pravnih podnesaka, koji su uglavnom dostupni preko elektronskog arhiva Tribunala, akademsko istraživanje je ograničeno jer nema adekvatnih presedana kako se snaći u moru materijala koji je nastao u okviru suđenja jednom optuženiku.

Miloševićev sudski arhiv predstavlja unikatan historijski izvor jer uključuje dokumente iz državnih arhiva Jugoslavije i Srbije koji bi bez ovog suđenja ostali skriveni od javnosti sljedećih 50 godina i više. Ovako su mnogi dokumenti iz beogradskih arhiva – ali ipak ne svi, zbog autoriteta ovog UN-suda – postali dostupni javnosti.

“Prije deset godina sam počela pisati knjigu o sudskom arhivu Slobodana Miloševića. Svi znate da je pravda jako spora, a akademija je još sporija. Šest godina sam radila na slučaju Slobodana Miloševića i trebalo mi je otprilike isto toliko godina da napišem knjigu od 300 stranica. U međuvremenu je proteklo i deset godina od završetka njegovog suđenja i nekih 20 i više godina od završetka rata. I šta se sada dešava? Ova suđenja nisu pridonijela nikakvom konsenzusu o interpretaciji ove povijesti, nego su upravo donijela do produvbljivanja tih različitih i gotovo kombativnih povijesnih interpretacija. Kada sam počela pisati knjigu željela sam je napisati na taj način da bar na neki način onemogućim ovako površno i manipulativno baratanje jednim određenim dijelovima presuda", kazala je Tromp.

Bivši predsjednik SR Jugoslavije i Srbije Slobodan Milošević 2004. je međupresudom Haškog tribunala (ICTY) proglašen krivim za genocid u sedam bh. općina, a na pitanje da li bi Slobodan Milošević bio osuđen primarno za genocid da je suđenje ikada privredeno kraju, Tromp je istakla da niko osim sudije to ne može reći.

"Njegovo suđenje je ionako trebalo završiti u aprilu 2006. godine, samo mjesec dana prije nego je on umro. Pretpostavlja se da sudije ne bi imale izbor nego da ponove svoju argumentaciju iz te međupresude", istakla je Tromp.

Vasvija Vidović, najangažovanija bosanskohercegovačka advokatica na predmetima pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, istakla je da je knjiga “Krivični proces protiv Slobodana Miloševića: nezavršeno suđenje” vrlo značajna za cijeli region sa više aspekata i da je riječ o najznačajnijoj knjizi koja je ikada izdata o radu Tribunala.

"Knjiga je značajna ne samo sa historijskog aspekta, ona to zacijelo jeste, nego je značajna kao izvor za nastavak procesa u BiH i ostalom regionu i svijetu jer je bazirana na autentičnim dokumentima. Autorica Tromp je bila u prilici vidjeti veliki arhiv autentičnih dokumenata i njena knjiga je jedan izvor za dalje proučavanje ovih tema na Balkanu, ne samo sa historijskog i pravosudnog aspekta nego i naučnog. Cijenim je kao najznačajniju knjigu koja je ikada izdata o radu Tribunala", istakla je Vidović. 

Geoffrey Nice, bivši tužilac Haškog tribunala ocijenio je da je Tromp u svojoj knjizi uspjela udaljiti se od svakidnevne bitke koju je vodila i da izvuče ključno iz arhiva, a što je kako je kazao veoma važno za BiH i region.

Muharem Avdispahić rektor Univerziteta u Sarajevu ocijenio je da danas promovisana knjiga Nevenke Tromp predstavlja značajan doprinos literaturi, među njima i u oblasti proučavanja evropske politike. Također je istakao da je naslijeđe Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju "vrlo kompleksno i višeslojno i ne može se predstaviti samo jednom bojom."

Autorica ove knjige predstavlja metodologiju prema kojoj se arhiv suđenja za masovne zločine koristi kao značajan izvor za pisanje o jednom historijskom razdoblju, upotrebljavajući i svoje znanje koje je služilo poput putokaza: kako upotrijebiti arhiv suđenja Slobodanu Miloševiću.

Knjiga se bavi trima temama: Pokušava rekonstruirati što taj arhiv govori o Miloševiću kao političkom vođi, o ideologiji koja je prethodila formuliranju plana i o kriminalnosti plana Miloševićeve politike od 1991. do 1999. godine.

(Anadolu Agency)