To je knjiga, kako je naveo jedan od promotora fra Ivan Šarčević, koja ostavlja da njezino naslovno i glavno pitanje nema konačnoga odgovora, nego da odsjeva pred našim očima kao spomen i opomena.

-Riječ je o 21 članiku koje je Halilović u zadnjih deset godina pisao i to je u određenom smislu njegov odgovor na neka pitanja koja se tiču njega osobno zato što dolazi iz srebreničkog kraja,  iz  Klotjevca, sela uz Drinu i zato što je vezan preko supruge za prijedorski kraj. Tamo ga je zatekao rat u logoru i zato što kasnije, baveći se antropogijom želi odgovoriti na neka pitanja. Mislim da nastoji da odgovori onima koji poriču genocid, kao i onima koji žele umanjiti sve ono što se događalo. Autor je sebi postavio različite zadatke, a iznad svega želi kroz iskustvo malih ljudi da pokaže kolika je to bila velika patnja – izjavio je Šarčević.

Po riječima književnika i novinara Faruka Šehića, ova knjiga je značajna zato što je piše čovjek koji ima dva diskursa.

- On je rođen u Srebrenici,  završio je u prijedorskom  logoru, a s druge strane, on je antropolog. Dakle, on ima dva diskursa – jedan naučni, a drugi neposrednog sudionika genocida u zapadnoj Bosni, u Prijedoru - kazao je Šehić.  

Naveo je da knjiga nije ni strogo naučna, kao ni potpuno dokumentaristička već da zapravo spaja ta dva diskursa.  

Autor Hariz Halilović je kazao da je knjiga nastajala deset godina, s tim što nije započeta kao knjiga, već je to više bio niz reakcija koje su se na kraju posložile  u jedan rukopis.

-  To su reakcije na moje  iskustvo, emocije vezane za Srebrenicu, reakcije na neke trendove kao što je negiranje genocida, banaliziranje, iskorištavanje od raznih politika, pa do toga da sam želio na neki način “poljuditi” te ljude koji su pobijeni. Naime, kada se govori o kolektivnim kategorijama, o hiljadama ljudi, šehidima, gube se indivudulane priče i sudbine. Poznavajući te ljude, neke na čijim sam ja rukama prohodao, kao i one koji su na mojim rukama prohodali, želio sam da ih ne zaboravim, ali ni da ta svoja sjećanja prenesem drugim ljudima – kazao je Halilović.

Po njegovim riječima, to nisu uvijek samo stvari i sjećanja vezana za dane jula i Srebrenicu, nego tu ima i humora.

-Sjećam se tih ljudi kako su se smijali, šta su radili i voljeli, te o čemu su sanjali. Tako da ima i ta dimenzija koja je  meni svakako najdraža i najtoplija , ali nije najlakša za pisati – dodao je Halilović.

Nit koja se, kako je naveo promotor Emir Suljagić, provlači kroz sve Halilovićeve tekstove o Srebrenici jeste poštovanje.

-Poštovanje prema temi, razumijevanje ljudske cijene i obima, uvid u dubinu gubitka koji je pretrpjela zajednica kojoj Halilović pripada. To je poštovanje nekoga ko je kada piše u stanju prizvati imena, likove, zanimanja, hobije s lakoćom koja je donekle šokantna, kao da ih uzima za ruku i dovodi pred čitaoca. Drugim riječima, pokazati ljudsku dimenziju i ljudsko lice anonimnih posmrtnih ostataka za kojima se još traga po pustopoljinama istočne Bosne - naveo je Suljagić.

Suvlasnik izdavačke kuće Buybook Goran Samardžić je kazao da je knjiga “Kako opisati Srebrenicu objavljena u Buybookovoj biblioteci Memorija u izdanju Sarajevo – Zagreb.

- Ova knjiga po meni nije iznenađenje, dugo se dogovaramo da Hariz nešto kod nas objavi. Također, u planu je i da mu objavimo njegovu doktorsku radnju koja je dobila nekoliko nagrada, kao knjiga izašla je u New Yorku i ta doktorska radnje se zove “Mjesta bola”, pa pretpostavljam da će to biti njegova sljedeća knjiga  - kazao je Samardžić.

(Fena / Haris Ahbabović)