Publiciranje monografije financirali su Ministarstvo, znanosti, tehnologije i obrazovanja Republike Hrvatske i Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu.

 Riječ je o monografiji koja je komponirana od poglavlja koja čine klasificirane tradicijske priče koje se multidisplinarno interpretiraju u povijesnom, etnološkom i antropološkom kontekstu.

 Navedene i interpretirane priče zorno svjedoče o bogatstvu usmeno-književne i opće nematerijalne kulturne baštine u Zagori. Svaka priča u knjizi je edukativna i didaktična, a neke od priča imaju antologijsku vrijednost.

 U svojoj recenziji dr. Vanda Babić zapisala je kako su izvorno zapisani primjeri tradicijskih priča svakako zanimljivi znanstvenoj zajednici jer iz tog područja nema drugih tekstova o istoj ili srodnoj temi.

 Kao znanstvenika, što i ova knjiga dostojno reprezentira, prof. Dragića legitimira strasna zauzetost za skupljanje tradicijske književne i nacionalne baštine i osvjetljavanje njezinih bogatih slojeva ugrađenih u sliku našeg nacionalnog identiteta. Dio intelektualne strasti, koji također pokazuje knjiga, prenesen je na generacije studenata koji su marno u svojim sredinama, bilježili nematerijalne tradicijske sadržaje i tako ih otimali zaboravu vremena i nemaru, zapisao je, uz ostalo, dr. Ivan Bošković.

 Po njegovom mišljenju, sadržaji koji grade knjigu opskrbljeni su najnužnijom teorijskom aparaturom, nudeći se svojim sačuvanim bogatstvom, novim čitanjima i novim interpretacijskim uvodima, svejedno je li riječ o književnim znalcima ili pak antropolozima, etnolozima, povjesničarima, jezikoslovcima-dijalektolozima i sl. U bogatom sadržaju knjige oni će, svatko iz svoje znanstvene perspektive, smatra dr. Bošković, kontekstualizirati i interpretirati sadržajno bogatstvo i upisivati ga u kompleksnu i slojevitu sliku nacionalne baštine, kulture i identiteta.

 Usto, ističe dr. Bošković, knjiga je poticaj i drugima da se pozabave problematikom hrvatske tradicijske kulture koja još nije popisana, a kamoli vrednovana u kompleksima svekolikog značenja.

 Sam autor prof. dr. sc. Dragić, pak, naglašava kako unatoč iznimnom bogatstvu, raznovrsnosti i višestrukim vrijednostima, hrvatska tradicijska kultura i književnost nedostatno su istraženi.

- Cilj je monografije od zaborava sačuvati tradicijske priče Zagore koje su važan segment nematerijalne kulturne baštine koja je i prema UNESCO-voj Konvenciji iz 2003. godine ključni segment prepoznavanja i definiranja kulturnih identiteta koji su osobito ugroženi - navodi Dragić.

 Prof. dr. sc. Marko Dragić je filolog i redoviti profesor u trajnom zvanju. Rođen je u Gmićima kraj Prozora (Poljana na Makljenu) 10. srpnja 1957. U rodnom mjestu završio pučku školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zadru završio studij i diplomirao hrvatski i latinski jezik i književnost (1980.). Poslijediplomski doktorski studij završio je i doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2000.).

 O njegovim je djelima objavljeno nekoliko znanstvenih i stručnih radova, eseja, te preko stotinu prikaza. Predsjednik Republike Hrvatske odlikovao ga je Redom hrvatskoga trolista, Spomenicom domovinske zahvalnosti, i Spomenicom Domovinskoga rata. Dobitnik je Priznanja „Top 20 profesora na fakultetima u akademskoj godini 2013/2014“ - po izboru studenata. Uvršten je u enciklopedije: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine; Biografsku enciklopediju vodećih ličnosti Hrvatske; Who is Who World Society; Who's in the World 2013., 30 th Edition, A Who's Who in America Publikation, New Jersey, U. S. A. 2013. Ko je ko u Bosni i Hercegovini, 2014. te u leksikone. Član je Matice hrvatske, Hrvatskog filološkog društva, Književnog kruga Split. Redoviti je član Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost Bosne i Hercegovine.

(Fena/Alen Avdić)