Monsinjor Tomo Knežević, profesor liturgike, u intervjuu za Fenu pojašnjava da tokom liturgijske godine Crkva uprisutnjuje najvažnije spasenjske događaje počevši od Kristova začeća i rođenja pa preko muke, smrti, uskrsnuća do nedjelje Krista Kralja svega stvorenoga, a njezina duljina je ista kao i građanska godina i ima isti broj dana.

Razgovarala: Kanita Aliagić

U životu kršćana vremensko razdoblje od jedne liturgijske godine ima posebno mjesto.

Međutim, ona u Katoličkoj crkvi započinje vremenom adventa ili došašća, a to je uvijek negdje krajem studenog ili početkom prosinca.

- Advent je vremensko razdoblje od četiri tjedna tijekom kojih se kršćanin kao odgovorni vjernik osobno i kao dio zajednice pripravlja na Božić, najradosniji blagdan - kazao je Knežević.

Prvi tragovi božićnog vremena priprave, podsjetio je Knežević, ne nalaze se u rimskoj liturgiji, nego u Španjolskoj i prije svega u Galiji, naglasivši da je u tim državama zbog njihove uske povezanosti s Crkvom Istoka blagdan Epifanije na 6. siječnja bio najstariji blagdan Kristova rođenja.

On navodi da su neke faze povijesnog razvoja, koje su se u pojedinim pokrajinskim crkvama razvile vrlo nejednako, malo ispitane, ali da pučka pobožnost i narodni običaji koji su se već jako usredotočili na blagdan Božića, poklonili su i adventu posebnu vrijednost u svijesti kršćana.

- Svjedoci smo kako kršćani, posebno u vrijeme konzuma u kojem živimo, ovom liturgijskom vremenu poradi profita daju posebno mjesto, a što je vidljivo diljem svijeta i u brojnim sadržajima. Nazivaju ga vremenom darivanja kako bi se ostvarila materijalna dobit – istakao je Knežević.

Što se tiče vremenskog trajanja adventa, Knežević navodi da prema važećim liturgijskim odredbama vrijeme došašća u trajanju od četiri tjedna je vrijeme priprave na svečanosti Božića, u kojima se slavi prvi dolazak Sina Božjega k ljudima i ujedno vrijeme u kojem se iščekuje drugi Kristov dolazak na svršetku vremena.

Tradicija adventa je različita, a Knežević kaže da svako podneblje ima svoje sadržaje kojima se osobno i zajednički pripravlja na proslavu blagdana Božića.

Međutim, službena liturgijska slavlja svojim svetopisamskim i liturgijskim tekstovima najbitniji su dio liturgijske ponude, a zajednička pokornička slavlja s osobnom ispovijedi, osobna je priprava.

- K tome ponovno oživljavanje svakodnevnih misa zvanih zornice privlačna su snaga kako za mlade tako i za starije vjernike. Osobna pokornička odricanja od alkohola, duhana, kave, zabave, raznih sadržaja kroz osobno izabrani post i nemrs dio su sadržaja priprave svakog istinskog vjernika katolika – istakao je on.

I drugi brojni sadržaji, dodaje Knežević, samo su obogaćenje aktualne liturgije i obiteljskih običaja poput sijanja pšenice, paljenje triju svijeća zabodenih u pšenicu, posna i adventska jela, darivanje bližnjega u nevolji, odnosno življeni Caritas kao i darivanja u obitelji.

Nakon priprave, adventa, slijedi najradosniji kršćanski blagdan Božića, dan Kristova rođenja.

Vjernicima kršćanima u BiH, posebno mladima, profesor Knežević uputio je poziv da zajedno dočekaju uprisutnjenje Kristova dolaska na ovaj svijet kojim je želio zamilovati i zagrliti svakog čovjeka zbog kojeg je došao na ovaj svijet.

- Posebno pozivam mlade da u ovom teškom vremenu, kada imaju stotine pitanja, nađu mjesta za Boga koji dolazi u moj i vaš život, koji želi da čovjek bude sretan danas, sutra i kroz cijeli život. U tom duhu, pozivam vjernike da budu budni i da čekaju dolazak svoga Gospodina čiji ćemo rođendan svi zajedno proslaviti 25. prosinca, odnosno, na svetkovinu Božića - adventska je poruka monsinjora Tome Kneževića koju je izrekao u intervjuu za Fenu.

(Fena / Haris Ahbabović)